Javno i tajno u knjižničarskoj struci

Sažetak

U radu se ističe da usprkos činjenici da su knjižnice ustanove namijenjene javnosti, koje pretežno rade s objavljenom, što znači javno dostupnom građom, postoji dio knjižničnog poslovanja koji mora biti tajan. Tajnima se moraju čuvati osobni podaci o korisnicima, ali i podaci o tome što posuđuju i koje informacije traže. Ukratko su izložena načela zaštite osobnih podataka u razvijenim zemljama i spomenuti međunarodni dokumenti OECD-a, Vijeća Europe i Europske unije o toj temi. Ističe se da se tajnost osobnih podataka u Hrvatskoj štiti kao ustavna kategorija, te da se kaznenim djelom smatra prikupljanje, obrada ili korištenje osobnih podataka suprotno zakonom dopuštenoj svrsi prikupljanja i bez dopuštenja građana. Navodi se i odredba iz Zakona o zaštiti tajnosti podataka RH za koji se kaže da obvezuje i knjižničare. Spominju se i neka praktična rješenja čuvanja tajnosti osobnih podataka na primjerima norveških, britanskih i američkih knjižnica. Na kraju se predlaže uvođenje teme zaštite privatnosti u programe stalnoga stručnog usavršavanja knjižničara te unošenje posebnih pravila o tajnosti i zaštiti osobnih podataka i podataka o korištenju građe u knjižnične pravilnike o radu s korisnicima.