Javnost pristupa muzejskoj građi i muzejskoj dokumentaciji

Sažetak

U radu će se pokušati objasniti zbog čega muzejska struka, u vrijeme stremljenja ka što većoj slobodi pristupa podacima, još uvijek ograničava korištenje svoje neobjavljene i neizložene muzejske građe te neobjavljene muzejske dokumentacije tj. određuje svrhu i uvjete za pristup i korištenje tih podataka. Ta relativno stroga ograničenja korištenja regulirana su u Hrvatskoj odredbama Zakona o muzejima, Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te Zakona o autorskom pravu, koji uređuje autorske, nasljedničke i vlasničke odnose. Prema tim zakonskim odredbama ograničuje se pravo korisnika = svakog poreznog obveznika, da dobije uvid u stručno poslovanje tj. djelovanje ustanove koja se financira i njegovim doprinosom. Muzealci za to ograničavanje prava nalaze opravdanje u jedinstvenosti jedinice muzejske građe, brizi za njezin opstanak i sigurnost te u uvjetima pod kojima su predmet dobili u posjed. Ali, isto tako, muzealci štite i svoju ulogu stvaratelja muzejske dokumentacije, odnosno stvaratelja muzealnosti svoje jedinice građe. Hrvatska muzejska zajednica uklapa se ovakvim stavom u načela pristupa muzejskoj građi i muzejskoj dokumentaciji drugih europskih i izvaneuropskih muzejskih zajednica.