Sustavi zaštite kao preduvjet za dokazivanje autentičnosti digitalnoga gradiva

Sažetak

U radu se konstatira da postoji trend digitalizacije gradiva, te da gradivo sve više nastaje u digitalnom obliku. Nadalje, uočava se da ustanove poput arhiva, knjižnica i muzeja sve više nude sadržaje svojih fondova putem weba. Iako su ti sadržaji uglavnom nedovoljno kvalitetni za reprodukciju koja bi bila bliska izvorniku, postoji i gradivo baš takve, visoke kvalitete. Uzimajući u obzir obje činjenice, autor naglašava da zaštita digitalnoga gradiva ima dvojaku ulogu: zaštitu od neovlaštenoga pristupa, kopiranja i daljnjeg distribuiranja, te dokazivanje autentičnosti gradiva. U radu se stoga objašnjavaju mehanizmi zaštite poput šifriranja simetričnim i javnim ključem, digitalnih potpisa, digitalnih certifikata, digitalnih vodenih žigova, te šifriranih omotnica. Autor posebice ističe potrebu za stvaranjem certifikacijske službe, koja djeluje neovisno o bilo kojoj ustanovi, kao okosnice za dokazivanje autentičnosti digitalnoga gradiva. Time se želi upozoriti na važnost razvoja infrastrukture za upravljanje digitalnim certifikatima, jer je ona nužna za provjeru identiteta (pravne) osobe koja je na određeno gradivo stavila digitalni potpis. Autor zaključuje da je razumijevanje problematike zaštite digitalnoga gradiva, kao i njezino dosljedno primjenjivanje preduvjet modernoga poslovanja AKM-ustanova, pri čemu korisnici mogu provjeriti autentičnost digitalnoga gradiva tj. njegovu vjernost izvorniku, a ustanove dokazati vlasništvo nad određenim digitalnim gradivom.