Inventari spomenika kulture standardi i smjernice za njihovu izradu

Sažetak

Spomenički su inventari popisi spomenika kulture nekoga područja ili popisi određene vrste spomenika na nekom području. Kako najčešće govorimo o nacionalnim inventarima, oni obično obuhvaćaju cjelokupan spomenički fond pojedine zemlje. Osnovna im je namjena osiguravanje baze znanja neophodne za rad na održavanju i zaštiti kulturne baštine, a služe i kao podloga za izradu prostornih i urbanističkih planova, za znanstvena istraživanja kultumo-povijesnog i umjetničkog nasljeđa. Pohranjeni podaci mogu biti korisni i muzejima, knjižnicama, arhivima, obrazovnim ustanovama i još mnoštvu potencijalnih korisnika s područja kulture i kulturne baštine.

Spomenički inventari mogu se voditi u obliku klasičnih kartoteka, ali danas pod tim pojmom razumijevamo ponajprije računalne baze podataka, koje putem intemeta ubrzano postaju sve dostupnije širokom krugu korisnika.

Inventare spomenika kulture najčešće izrađuju ustanove za zaštitu kulturnog nasljeđa, koje u tu svrhu obično imaju ustrojene posebne informacijsko-dokumentacijske službe, tzv. INDOK-centre. U Hrvatskoj je za izradu Središnjeg inventara kulturne baštine zadužen INDOK-centar koji djeluje unutar Zavoda za kulturu Ministarstva kulture.

Danas postoji cijeli niz međunarodnih smjernica i preporuka za izradu spomeničkih inventara, kojima je, ovisno o široj kategoriji kojoj spomenik pripada (arheološki lokalitet, povijesna cjelina, pojedinačna građevina ili pokretni spomenik), definiran sadržaj i opseg podataka neophodan za njegovu preciznu identifikaciju. Osnovna je svrha takvih dokumenata pospješivanje komunikacije između nacionalnih i međunarodnih ustanova zaduženih za dokumentiranje i zaštitu kulturnog nasljeđa, ali i pružanje pomoći zemljama koje tek počinju razvijati svoje dokumentacijske sustave. Stoga su u radu predstavljene važnije od tih smjernica i preporuka, s osvrtom na dosadašnja hrvatska iskustva na tom području i mogućnosti primjene predloženih standarda, a posebno je istaknuta potreba razvijanja ujednačena nazivlja i klasifikacije spomenika kulture.