Monografiju Pisma dida Miloša iz Prvog svjetskog rata Gradska knjižnica Kaštela predstavila je javnosti u Nadbiskupovom kaštelu u Kaštel Sućurcu u srijedu 22. 5. 2024.
Uz autore monografije – Miloša Mandića, unuka djeda Miloša i Renatu Dobrić, urednicu i priređivačicu knjige, ravnateljicu Gradske knjižnice Kaštela, knjigu su predstavili prof. dr. sc.
Mladenko Domazet, povjesničar Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu koji je govorio o ratnoj svakodnevici Vranjica i obiteljskoj povijesti tijekom Velikog rata i prof. dr. sc. Tado Oršolić, povjesničar, znanstveni savjetnik i upravitelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru koji je govorio o Sočanskoj bojišnici i sudjelovanju Vranjičana, Solinjana, Kaštelana i Klišana u Prvom svjetskom ratu.
U glazbenom dijelu programa Milošev praunuk - Hrvoje Mandić (gitara) i prapraunuk Marin Petković (violina) izveli su u čast svoga pretka nekoliko domoljubnih pjesama.
Monografija kroz prepisku Miloša sa suprugom, djecom, majkom, rodbinom, trgovcima i prijateljima daje uvid u život u Vranjicu i Dalmaciji u vrijeme Prvog svjetskog rata, kao i o Sočanskoj bojišnici te o zarobljeništvu u Italiji.
Unuk Miloš Mandić prikupio je svu pisanu ostavštinu svog djeda koji je mobiliziran 15. 2. 1915. godine u austrougarsku vojsku u 37. domobransku pješačku pukovniju, koja je bila postrojba u sastavu Carsko-kraljevskog domobranstva austrougarske vojske na području vojnog okruga Herceg Novi. Stožer pukovnije bio je u Gružu pokraj Dubrovnika. Miloš je kao bolničar u Prvom svjetskom ratu preko Herceg Novog, Sarajeva i Doboja raspoređen na Sočansku bojišnicu. Na toj je bojišnici 6. 8. 1916. godine zarobljen te postaje talijanski ratni zarobljenik. Kao zarobljenik umire u Italiji te je pokopan na groblju u Barletti. Pisma koja je Miloš pisao supruzi Rozi i djeci sačuvana su u originalu, baš kao i pisma koja je Roza pisala suprugu, dok su pisma upućena ostalima sačuvana u Miloševim bilježnicama (notešima), koje je u Vranjic donosio Milošev suborac, Vranjičanin, Luka Mikelić. Poznato je da je Miloš svu svoju prepisku prepisivao u notese
(male bilježnice), kako bi sve ostalo sačuvano, te kako bi, kako je sam više puta napomenuo, kad se vrati kući u svoj ubavi Vranjic, mogao svojoj djeci i unucima pripovijedati o svemu što je proživio.
Navedena pisma od velike su važnosti za razumijevanje tadašnjeg načina života u Solinu i Vranjicu tijekom Prvog svjetskog rata jer opisuju način života hrvatskih vojnika u Prvom svjetskom ratu koji su se borili na Soči, kao i onih koji su se našli u talijanskom zarobljeništvu. Iz navedene prepiske obrađeno je 1580 starih vranjičkih riječi. U knjizi je naveden i spisak 140 mobiliziranih osoba koje Miloš spominje u pismima, kao i kazalo s oko 450 imena i prezimena, te 85 toponima.
Cijela povijest sačuvana je u ovim dopisnicama i pismima. Način života u Vranjicu i Dalmaciji za vrijeme Prvog svjetskog rata: kako su se odgajala djeca, što se jelo, čitalo, sadilo u poljima, koje pjesme su se pjevale, koji blagdani slavili, na koji način su se naši stari borili protiv filoksere, vjera u Boga, ljubav prema domovini, strast za čitanjem i učenjem, mobilizacija, odlazak Dalmatinaca u Prvi svjetski rat, boravak na Sočanskoj bojišnici i u talijanskom zarobljeništvu – sve to se može iščitati iz pisama i dopisnica čija je najveća vrijednost u tome što su sve ove sačuvane dopisnice i pisma autentično svjedočanstvo o vremenu Prvog svjetskog rata, navela je u svom izlaganju urednica i priređivačica monografije Renata Dobrić, istaknuvši kako je raduje to što je upravo Gradska knjižnica Kaštela nakladnik ove vrijedne i jedinstvene knjige.
Knjiga ima svoju vrijednost i iz razloga jer se u hrvatskoj književnosti i publicistici rijetko može naići na svjedočanstva Dalmatinaca koji su boravili na bojišnici u Prvom svjetskom ratu. Upravo iz tog razloga ovo smatram itekako značajnom knjigom, koja ima veliku historiografsku vrijednost za povjesničare, jezikoslovce i etnografe, ali i za sve one koje zanima kakva je bila svakodnevica u Dalmaciji prije stotinu godina, istaknuo je prof. dr. sc. Mladen Domazet.
Miloševi zapisi s ratišta, ali i iz zarobljeništva, predstavljaju važan izvor za daljnja istraživanja povjesničara koji će u budućnosti htjeti pisati o ovom nedovoljno istraženom dijelu hrvatske povijesti, naveo je prof. dr. sc. Tado Oršolić u svom izlaganju u kojemu je govorio i o zapadnoj bojišnici, odnosno o lokacijama koje Miloš spominje u svojim zapisima.
Prilikom predstavljanja knjige u Nadbiskupovom kaštelu bile su izložene i tri umjetničke slike Vranjica, a putem projekcije svi nazočni su mogli pogledati brojne fotografije, pisma i dopisnice iz ostavštine djeda i obitelji Mandić, pri čemu su poseban interes izazvale fotografije ručnih radova časne sestre Agneze, sestre djeda Miloša, koje su poslale časne sestre iz samostana na Hvaru, u kojemu je č. s. Agneza provela dio života. Časne sestre su za ovu priliku poslale i medenjake izrađene po tradicionalnoj recepturi, a istima su se nakon predstavljanja knjige mogli osladiti brojni posjetitelji, koji su se nastavili družiti uz razgovor i domaće delicije za čiju su izradu bili zaslužni brojni potomci iz obitelji Mandić i njihovi prijatelji.
Knjiga je realizirana sredstvima Splitsko-dalmatinske županije, Grada Kaštela i Grada Solina, kojima je ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić uputila veliku zahvalu.
Renata Dobrić
dobricrenata9@gmail.com
Gradska knjižnica Kaštela