Zahvaljujući sudjelovanju u programu Erasmus+ djelatnicima je Hrvatske knjižnice za slijepe, ravnateljici Karolini Zlatar Radigović, Jeleni Lešaja, Matiji Sinkoviću i Marku Paviću, bilo omogućeno učiti na primjerima dobre prakse iz knjižnica u Danskoj i Norveškoj. Projekt je nazvan „Putevima pristupačnosti“ jer je u fokusu bilo upoznavanje s inkluzivnim i inovativnim uslugama te procesima proizvodnje knjiga u pristupačnim formatima.


Slika 1. 

U Danskoj je domaćin bila Nacionalna knjižnica za osobe s teškoćama standardnog tiska, poznata pod nazivom Nota, a u Norveškoj je to bila Norveška knjižnica za zvučne knjige i brajicu odnosno NLB. Te institucije su po mnogočemu slične, posebno po odličnim informatičkim rješenjima, korisničkim aplikacijama za distribuciju i reprodukciju građe, precizno definiranim, ali fleksibilnim internim procesima te timovima djelatnika koji se bave vrlo specifičnim segmentima poslovanja. Korisnička je populacija velika jer su i NLB i Nota prije dosta godina započele pružati usluge i učenicima s disleksijom, koji  su sada dominantna skupina. Bez obzira na to, ni druge se korisničke skupine (s naglaskom na slijepe i slabovidne te osobe visoke životne dobi) ne zanemaruju. Inzistira se na raznolikosti formata, različitim načinima distribucije i šarolikosti naslova koji se prilagođavaju. U obje je države produkcija komercijalnih zvučnih knjiga jaka, što u jednom slučaju rasterećuje proizvodnju pristupačnih formata, a u drugom predstavlja svojevrstan izazov u autorskopravnom smislu. Korisnici odavno ne dolaze u knjižnicu nego se posudba odvija poštom te građa na CD-ima i brajici putuje jednosmjerno i bespovratno. Najveći dio posudbe, odnosno distribucije, otpada na preuzimanje i streaming koji su omogućeni putem aplikacija i korisničkih sučelja mrežnog kataloga. Cjelokupan je  knjižnični fond sadržan na serverima i neovisan o fizičkim primjercima. Aplikacije su izuzetno pristupačne i jednostavne te korisnicima omogućuju personalizirano i intuitivno kretanje katalogom i listama željenih naslova. Olakotna okolnost je ta što obje knjižnice imaju svoje kućne programere koji u dosluhu s timovima koji rade s korisnicima mogu ne samo osmisliti odlična rješenja nego i preinačiti ono što nije dobro bez da se naškodi cijelom sustavu. Priprema digitalnih zapisa odvija se u informatičkim uredima u Indiji. Na taj način je olakšan i ubrzan nastanak EPUB formata i pripreme za ispis na brajicu.
Osim navedenih sličnosti, ipak postoje razlike u organizacijskom i administrativnom smislu. U Danskoj Noti, koja je nedavno preseljena na drugi kraj države, u udaljen gradić Nakskov, studiji za snimanje zvučnih knjiga ostali su u dislociranoj jedinici u Kopenhagenu. NLB se ove godine pak odlučila na zaokret te je postala dijelom Nacionalne knjižnice iako će zadržati autonomiju u svojim specifičnim radnim procesima. Dok Nota ima u svom sastavu brajičnu tiskaru, NLB je u Oslu nema nego surađuje s brajičnom tiskarom u Bergenu.


Slika 2. Studio u Oslu

U sklopu studijskog putovanja bilo je omogućeno i upoznavanje s brajičnom tiskarom u Bergenu, koja se osim tiskanjem knjiga i časopisa na papiru bavi i izradom raznih taktilnih materijala. Osim klasičnih tiskarskih strojeva za brajicu, tamo su vidljivi i impresivni strojevi s raznovrsnim mogućnostima taktilnog otiska ― od suvremenih i automatiziranih do onih iz polovice prošlog stoljeća koji izgledaju poput pravih „old timera“.


Slika 3. Tiskara u Bergenu

Osim navedenih institucija, projekt „Putevima pristupačnosti“ obuhvatio je i razgledavanje nekoliko narodnih i nacionalnih knjižnica. Obje su države poznate po fascinantnim suvremenim zdanjima, funkcionalnom dizajnu, hrabrim interpolacijama i prenamjenama postojećih prostora, što je vidljivo i u arhitektonskim rješenjima tamošnjih knjižnica. Nagrađivana Dokk1 i sveučilišni dio danske Kraljevske knjižnice u Aarhusu, fascinantan spoj starog i novog dijela Kraljevske knjižnice u Kopenhagenu kao i njihova gradska knjižnica samo su neki primjeri. Iako je velik dio poslovanja automatiziran te su mnoge manipulativne radnje prepuštene robotima i pametnim strojevima, a korisnicima omogućeno samoposluživanje građom, mnogi su prostori u tim knjižnicama pitomi, ugodni i oblikovani po mjeri čovjeka, odnosno čitatelja. Sekundarni sadržaji vrlo su inkluzivni i vodi se računa o jednakosti, neizdvojenosti i pristupačnosti. Sličan su dojam ostavile i gradske knjižnice u Oslu i Bergenu, mjesta susreta i igre za građane,  ali i mirni kuci za ugodno čitanje i proučavanje.

Erasmus+ projekti omogućavaju upoznavanje sa srodnim institucijama u Europi, što je za djelatnike specifičnih knjižnica poput Hrvatske knjižnice za slijepe neprocjenjivo. Pronaći sugovornike koji se u poslovanju susreću sa sličnim ili istim izazovima od iznimne je važnosti za knjižnicu koja proizvodi građu u pristupačnim formatima i kreira usluge za korisnike s teškoćama čitanja standardnog tiska. Takva studijska putovanja, kao i aktivno sudjelovanje u međunarodnoj knjižničarskoj zajednici, nepresušan su izvor informacija i kontakata. Direktan uvid u informatička i tehnička rješenja, u zamke i prednosti digitalne knjižnice, ali i dobivanje šire perspektive trendova u društvu, pomažu u svakodnevnom radu te formiraju smjer kojim knjižnica želi ići.  

Jelena Lešaja i Karolina Zlatar Radigović