[2] 2017. godine promijenjeni naziv u Društvo knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema.

O važnosti postojanja zavičajnosti u svakoj knjižnici za povijesni, kulturni i zemljopisni pregled jednoga kraja, kroz predstavljanje svojih zavičajnih zbirki, progovorili su kolege iz svih vrsta knjižnica Osijeka, Vukovara, Zagreba, Našica, Belog Manastira, Požege, Zagreba, Pakraca, Siska, Vinkovaca, Drenovaca, Čepina, Đakova, Našica, Slavonskog Broda, Zaprešića, Donjeg Miholjca, Virovitice, Nove Gradiške, Bjelovara, Varaždina, Virovitice i dalje. Mnoge zavičajne zbirke upravo su se na okruglom stolu po prvi puta predstavljale javnosti.
Međunarodni karakter okruglog stola svake je godine potvrđen sudjelovanjem kolega iz Pečuha (Mađarska) i Subotice (Srbija) s kojima Društvo ima ostvarenu dugogodišnju suradnju. S godinama su se povremeno uključivali kolege iz Novog Sada, Bačke Palanke, Beograda (Srbija), Sarajeva (Bosna i Hercegovina), kao i gosti iz Ptuja (Slovenija).
Izlagačima okruglih stolova priključile su se i kolegice iz Komisije za zavičajne zbirke koje teritorijalno ne pripadaju panonskom prostoru, iz Šibenika i Splita, a koje su istraživanjem građe u zavičajnim fondovima pronašle poveznice s panonskim prostorom i dokazale koliko su zavičajne zbirke važne u povezivanju knjižnica.
Izlagači su predstavljali rezultate istraživanja o osnivanju i vođenju zavičajnih fondova, zavičajne zbirke u svim vrstama knjižnica, ostavštine u knjižnicama, zavičajno nakladništvo u Hrvatskoj i inozemstvu, zavičajne zbirke u kontekstu kulturnog turizma i interakciji s lokalnom zajednicom, projekte digitalizacije, digitalne repozitorije, zavičajne projekte i manifestacije. Izlaganja su objavljena u tematskim blokovima i/ili posebnim brojevima “Knjižničarstva”, stručnog glasila Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema.
Okupljeni su dogovarali modele suradnje na lokalnoj i međunarodnoj razini, digitalizaciju zavičajnih zbirki, razmjenu stručnjaka, organizaciju izložbi, predavanja i stručnih skupova. Okrugli stolovi mjesto su povezivanja i suradnji, kako članova Komisije, tako i šire. Primjer dobre suradnje članica Komisije za zavičajne zbirke je suradnja Muzeja Slavonije Osijek i Gradske knjižnice Požega. Na temelju izložbe “Sto godina Hrvatskog lista” autorice dr. sc. Marine Vinaj, a u povodu gostovanja izložbe u Gradskoj knjižnici Požega, Dijana Klarić pripremila je požeški dio izložbe, koristeći vijesti iz Hrvatskog lista kao izvore, a vezane uz požeški kraj.
Na posljednjem, 5. okruglom stolu u Osijeku, održanom 2023. godine, po prvi puta su gostovali knjižničari iz Slovenije, koji su predstavili zavičajnu zbirku Knjižnice Ivana Potrča Ptuj te predstavili rad Sekcije za domoznanstvo in kulturno dediščino. Kao nastavak dobre suradnje, aktualna predsjednica Komisije za zavičajne zbirke Marijana Špoljarić Kizivat sudjelovala je u lipnju 2024. godine u Ptuju na “Delovnom srečanju domoznancev 2024” s pozvanim predavanjem „Organizacija i očuvanje zbirki legata u knjižnicama”, ali i upoznala slovenske knjižničare sa stanjem zavičajnih zbirki u Hrvatskoj. Uzvratni posjet održao se u rujnu 2024. godine. Kolege knjižničari iz Knjižnice Ivana Potrča Ptuj Mira Petrovič, Melita Zmazek i Primož Potočnik su u sklopu Erasmus+ KA122 ADU projekta pod nazivom “Living with heritage: the library as a knowledge source about cultural heritage“ posjetili Gradsku i sveučilišnu knjižnicu Osijek, Muzej Slavonije Osijek, Gradsku knjižnicu i čitaonicu Vinkovci, Gradsku knjižnicu Požega, Zavičajni muzej Našice i Gradsku knjižnicu Našice. Upoznali su se s organizacijom zavičajne djelatnosti u knjižnicama i muzejima u Hrvatskoj, primjerima dobre prakse suradnje sa srodnim kulturnim organizacijama i mogućnostima integracije zavičajnih zbirki u neformalno obrazovanje odraslih. Ptujska knjižnica izabrana je za centar kompetencije za područje zavičajne djelatnosti u Sloveniji.
Na tragu primjera dobre prakse u radu sa zavičajnim zbirkama, potrebno je još djelovati na svima razinama, pa tako i na razini Komisije za zavičajne zbirke Hrvatskoga knjižničarskog društva.
Poticaj daljnjeg razvoja zavičajnih zbirki i evidencije zavičajnih zbirki u knjižnicama, svakako je i činjenica da je u hrvatskim narodnim knjižnicama ukupno 178 zavičajnih zbirki u 194 narodne knjižnice[1], što ukazuje na to da još uvijek nemaju sve narodne knjižnice zavičajne zbirke kako je predviđeno Standardima.[2 Na mrežnoj stranici narodnih knjižnica “knjiznica.hr: portal narodnih knjižnica[3]”, okupljene su i prikazane najveće zavičajne zbirke u narodnim knjižnicama (njih 30), ali ne postoji uvid u zavičajne zbirke i u drugim vrstama knjižnica, kao i u drugim baštinskim ustanovama.
Iako je uočljiv napredak na području izgradnji zbirki, međusobnom povezivanju knjižnica i baštinskih ustanova, digitalizaciji i prezentaciji zavičajne kulturne baštine, razvoj zavičajnih zbirki uvelike ovisi i o knjižničaru koji se njome bavi. Iako Standard za narodne knjižnice propisuje i dodatne kriterije koji utječu na potreban broj stručnog knjižničarskog osoblja, a između ostaloga i knjižničarskog djelatnika s obzirom na opseg zavičajne zbirke iznad 1 500 jedinica građe, većina se knjižničara zavičajnim zbirkama bavi sporadično, uz druge, osnovne poslove. 
Dodatan izazov u formiranju i razvijanju zavičajnih zbirki je i prikupljanje same zavičajne građe svih vrsta. Pokušaj rješavanja problema bio je u dostavi županijskog obveznog primjerka, koji je definiran kao zakonska obveza, ali od samoga početka, njegova dostava i sustavna organizacija nije do kraja zaživjela te on nije ostvario svoju svrhu. Neophodno je daljnje promišljanje i definiranje modela županijskog obveznog primjerka i postupanje s njime. Do tada će knjižničari svim svojim nastojanjima ispunjavati dužnost i obvezu prikupljanja i čuvanja sve građe koja omogućava upoznavanje života ljudi i razvoja područja na kojem se nalaze. Na tome tragu nastavit ćemo zajednički djelovati.