Obilježavajući 150. godišnjicu osnutka Filozofskog fakulteta, 130 godina Odsjeka za germanistiku i Godinu Franza Kafke, u suradnji s Austrijskim kulturnim forumom, 3. lipnja 2024. na Filozofskom fakultetu otvorili smo izložbu posvećenu Franzu Kafki koji je preminuo upravo na taj dan prije točno 100 godina.
Kafka je autor čije djelo ostaje bezvremensko, univerzalno i danas jednako aktualno kao i u vrijeme kada je napisano. Ovom izložbom prisjećamo se njegova života i stvaralaštva. Za što potpuniji uvid u sve što je Kafka bio i stvorio u samo 40 godina života korišteni su biografski elementi, isječci iz njegovih pisama i dnevnika te fotografije, kao i njegov književni i manje poznati likovni rad.
Naslovni plakat izložbe
Izložba je nastala prikupljanjem i proučavanjem sve dostupne literature u Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Kafkine ostavštine u knjižnicama svijeta, Književnom arhivu Marbach, Knjižnici Bodelaine u Oxfordu i Nacionalnoj knjižnici u Jeruzalemu, članaka u časopisima i novinama te pregledavanjem snimaka dostupnih intervjua s Kafkinim biografima. Kako bi izložba bila dostupna što većem broju korisnika, dvojezična je – na hrvatskom i njemačkom jeziku, koncipirana u 11 tematskih cjelina, od kojih je svaka predstavljena na jednom plakatu.
U suradnji s višom lektoricom Snježanom Rodek s Odsjeka za germanistiku Filozofskog fakulteta i studenticama, ponovo su na hrvatski jezik prevedene četiri Kafkine parabole prikazane na dva plakata, a u vitrinama je izložen izbor iz građe Knjižnice, Kafkina djela i djela o Kafki upotpunjena citatima.
Ana Kužnar i Blaženka Klemar Bubić, autorice izložbe o Franzu Kafki
Kafka je nedvojbeno bio suočen s izazovima svoga vremena: rođen je u židovskoj obitelji u Pragu, tada dijelu Austro-Ugarske monarhije, prošao je strahotu Prvog svjetskog rata i osnutak Češke Republike u kojoj je bio pripadnik dvostruke manjine – Židov koji govori njemački. Imao je loš odnos s ocem koji je njegovo pisanje smatrao traćenjem vremena, bio je vječito nesiguran u sebe i svoj rad, nesretan u ljubavi i bolovao od tuberkuloze, ali poriv za pisanjem bio je jači od svega.
Sve što je postigao zahvaljuje svojoj čeličnoj disciplini. Kako u pismu 1. studenoga 1912. piše svojoj zaručnici Felice Bauer, aludirajući na pripovijetku Osuda: “Moje su životne navike usmjerene samo na pisanje pa ako i nastupe kakve promjene, onda samo da bi se što bolje uskladile s pisanjem jer vremena je malo, snage ponestaje, ured je užasan, stan bučan pa se čovjek mora dovijati svakojakim bravurama kad već ne može živjeti lijepim pravocrtnim životom… Od 8 do 2 ili 2:30 ured, do 3 ili pola 4 objed, nakon toga spavanje u krevetu… do pola 8, zatim 10 minuta vježbanja, gol, uz otvoren prozor; potom sat vremena šetnje… pa večera u krugu obitelji… pa u pola 11… pisanje i ustrajanje u pisanju, ovisno o snazi, raspoloženju i sreći sve do 1, 2, 3 u noći, jednom čak i do 6 sati ujutro“.
Sve ovo ne bi bilo moguće da je Kafkin najbolji prijatelj Max Brod poslušao njegovu posljednju želju: “Predragi Max, moja posljednja želja: sve što se nalazi u mojoj ostavštini… dnevnici, rukopisi, pisma (moja i tuđa), crteži i dr., sve to neka se nepročitano spali“. Upravo zahvaljujući Maxu Brodu, nakon dugogodišnjeg sudskog procesa, ostavština Franza Kafke postala je vlasništvo Izraelske nacionalne knjižnice u Jeruzalemu te je u cijelosti digitalizirana i javno dostupna.
Nakon otvorenja izložbe u Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu izložba će gostovati i u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu, Knjižnicama grada Zagreba, austrijskim knjižnicama u Osijeku, Zadru i Rijeci, te u Zajednici Austrijanaca u Zagrebu. Ako ste zainteresirani za gostovanje izložbe u vašoj knjižnici, pozivamo vas da se javite Austrijskom kulturnom forumu u Zagrebu (agram-kf@bmeia.gv.at).
Otvorenje izložbe u auli Knjižnice Filozofskog fakulteta
