U okviru proučavanja stare i rijetke građe, ex libris zauzima posebno mjesto kao tihi svjedok vlasničke povijesti knjiga, ali i kao likovno, kulturno i povijesno vrijedan artefakt. Iako je naizgled malen i često skriven unutar korica knjige, ex libris (lat. "iz knjiga") otkriva niz informacija o bivšim vlasnicima, društvenim okolnostima, umjetničkim stilovima i razvoju tiskarske umjetnosti kroz stoljeća. Njegova prisutnost u rijetkim zbirkama knjižnica ne samo da doprinosi razumijevanju provenijencije građe, već i osvjetljava šire kulturne tijekove unutar kojih su te knjige cirkulirale.
Govoreći o ex librisima iz fonda Sveučilišne knjižnice Rijeka, neizostavno je osvrnuti se na povijest njezina nastanka – jer upravo specifičan razvoj knjižničnog fonda daje ovoj ustanovi jedinstven karakter, čineći njezine zbirke skrivenim blagom koje tek čeka biti potpuno otkriveno.
Knjižnica Isusovačke gimnazije, osnovana 23. studenoga 1627. godine, osnova je knjižnog fonda Sveučilišne knjižnice Rijeka. Isusovačka knjižnica u sklopu isusovačkog kolegija i gimnazije djelovala je 146 godina, a njezin popis sadržavao je 2570 svezaka.
Knjige su popisane u jedanaest stručnih skupina, onako kako su se nalazile na policama kolegijske knjižnice. U skupini Libri delle Congregazioni popisane su knjige koje su pripadale različitim kongregacijama u Rijeci: Brašćini Svetoga Križa, Marijinoj kongregaciji od Sedam Žalosti, Kongregaciji Svjetla Marijina i Kongregaciji od Pohoda Marijina.
Sve knjige isusovačkog kolegija na svojoj naslovnoj stranici imaju rukom upisan ex libris s nazivom kolegija i godinom upisa u inventar odnosno katalog.
U zbirci knjiga riječkoga isusovačkog kolegija najstariji pronađeni rukopisni zapis je iz 1627. godine. Knjižnica se obogaćivala novim naslovima za obrazovne i pastoralne potrebe sve do ukinuća reda 1773., o čemu svjedoči ex libris iz 1773. godine. Ta dva zapisa najstariji su ex librisi koje knjižnica posjeduje.
Danas se u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka čuva približno 1500 knjiga nekadašnjega riječkog kolegija, što predstavlja pravu rijetkost s obzirom na brojna premještanja i stapanja s drugim knjižničnim zbirkama koja su uslijedila tijekom godina.
Prilikom zatvaranja isusovačke knjižnice 1773. godine načinjena je “inventarna knjiga” koja se čuva u Državnom arhivu u Rijeci.
U kontekstu oznaka vlasnika, čije je knjige Sveučilišna knjižnica baštinila i sačuvala u svom fondu, svakako valja spomenuti dvije donacije koje su se ostvarile tijekom 18. stoljeća.
Riječki patriciji Giulio de Benzoni (1779.) i Giuseppe Marotti (1780.) daruju gradu velik broj iznimno vrijednih knjiga iz svojih privatnih knjižnica.
Giulio de Benzoni (1732. – 1798.) darovao je 1779. godine gradu Rijeci obiteljsku knjižnicu koja je sadržavala 900 svezaka. Dokument o tom darovanju čuva se u riječkom Državnom arhivu, a darovane knjige pripadale su njegovu stricu, Giovanniju Antoniju Benzoniju, arhiđakonu, poslije i senjsko-modruškom biskupu (1731. – 1745.).
Sve knjige iz donacije de Benzoni na naslovnoj stranici nose rukom pisanu bilješku: “A Julio de Benzonij S.E.I.E., et Reg. Assessore Guberniali dono datus Magnifice Publico Fluminensi, anno 1779.”. Na poleđini naslovne stranice nekih njegovih knjiga, ispod naljepnice s obiteljskim grbom, nalazi se ex libris “I.A.D. Benzoni R.I. Eques Arcidiac. Mod. et Canonic. Flum.”.
Ex libris Giulio de Benzoni
(Pius II, papa. Pii II pontificis maximi ... familiares epistole ad diuersos in quadruplici vite eius statu transmisse ... finiunt. Norimberga, 1486.)
Prema riječkom povjesničaru Giovanniju Kobleru, 4. veljače 1779. barun Giuseppe Marotti nudi gradu Rijeci donaciju svoje privatne knjižnice s katalogom. Kapetansko vijeće 23. prosinca donaciju prihvaća, a 1780. godine barun Marotti je gradu i službeno darovao iznimno vrijednu obiteljsku knjižnicu od 1382 sveska. Te knjige imaju ex libris s grbom obitelji i natpisom “Nil sine Deo. Georg. Xav. de Marotti. Equs. peten. Praep. Rudolpasi 1731.”.
Ex libris Giuseppe Marotti
(Wernerus de Sancto Blasio. Libri deflorationum siue excerptionum ex melliflua diuersorum patrum, Basilae, 1494.)
Kao značajni donatori spominju se i drugi riječki znameniti građani i patriciji: Luigi de Perletti, kanonik Franjo Matejčić, Carlo Poglayen, Giovanni Kobler, Tomaso Gelletich, barun Michele Ricci, Michelle i Giulia Maylender. Tragovi o njihovu vlasništvu obično imaju različite manifestacije: najčešće se radi o žigu, rukopisnom navodu, tiskarskoj naljepnici, prekriženom autografu, a ponekad i marginalijama, zbog čega ih je teško ujednačiti ili navesti konkretan broj.
Proučavanje ex librisa u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka predstavlja važan segment obrade koji ne govori samo o vlasništvu knjige, već i o povijesti knjižnice, ističući njezinu važnost kao kulturno-povijesnog vrela te spomenika vremena u kojima je postojala i djelovala. Vrijedan fond, koji broji oko 50 000 primjeraka, iz Biblioteke Civice, izuzevši Povijesnu zbirku, nije potpuno obrađen. Svi obrađeni primjerci imaju potpuno unesene podatke o oznakama vlasništva, no ovdje su navedeni samo oni koje možemo izdvojiti kao cjeline.
Knjižnična građa nastala između 17. stoljeća i 1850. godine još uvijek čeka sustavnu obradu, čime bi se omogućilo njezino potpunije uključivanje u znanstvenu i kulturnu cirkulaciju. S knjižničarskog aspekta, riječ je o dragocjenoj građi koja će obradom tek postati inspiracija novim istraživanjima i ispisati nova poglavlja kulturne i znanstvene baštine.
