“…Kada on pali svjetiljku, to je kao da procvjeta nova ruža, ili kao da se rodi još jedna zvijezda. Kada ugasi svjetiljku, to je kao da se ruža zatvori, ili kao da se zvijezda ugasi.” (Antoine de Saint-Exupery: “Mali princ”)
Davne 2001. godine, u novom prostoru knjižnice namijenjene Odjelu za geografiju, Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti te Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja, upalila se prvi put jedna svjetiljka. Te godine, u Ulici dr. Franje Tuđmana 24i u Zadru, preseljenjem spomenutih odjela iz stare zgrade Sveučilišta u novu, nastaje Knjižnica Novi kampus (tadašnji ogranak Sveučilišne knjižnice u Zadru) koja se orijentira uglavnom na ove odjele te građom i djelatnošću prati potrebe spomenutih korisnika. S vremenom će ona početi svakodnevno paliti svoje svjetlo i drugim odjelima koji će se preseliti ili osnivati upravo na ovoj lokaciji. Od siječnja 2024. godine knjižnica gubi status ogranka i zajedno sa svojom središnjom i ostalim odjelnim knjižnicama postaje Studentska knjižnica Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru (na odvojenoj lokaciji). Knjižnica Novi kampus danas ima dva djelatnika, otvorena je za korisnike od 8.00 do 19.30, a u njoj se obavljaju raznovrsni poslovi: posudba knjižnične građe, informacijska služba za korisnike, provođenje knjižničnih edukacija, obrada knjižnične građe, a uz to se održava i niz kulturnih i obrazovnih, znanstvenih i popularno-znanstvenih aktivnosti kojima se ona prezentira kao istinski partner i oslonac svojim odjelima. U knjižnici se nastoji stvoriti ozračje prostora u kojem svi korisnici, a ponajprije oni koji su i brojčano nadmoćni, a riječ je o studentima, rado provode vrijeme.
Studenti, skupina mladih ljudi koja se svakodnevno suočava sa zahtjevnim studijskim programom i obvezama koje iz toga proizlaze, ali i potrebom za druženjem i zabavom, u svojoj visokoškolskoj knjižnici i njezinim knjižničarima mogu naći partnere u učenju, ali i ohrabrujući prostor za kvalitetno provođenje vremena s prijateljima. Knjižnica na Novom kampusu teži biti upravo takvom visokoškolskom knjižnicom i već duže vrijeme radi na postizanju tog cilja.
Uređenje prostora ove knjižnice slijedilo je ideju da prostor visokoškolske knjižnice treba biti funkcionalan, ali i estetski uređen, ugodan prostor koji privlači, motivira i potiče rad, kreativnost i stvaralačke kompetencije studenata. Krenulo se, dakle, prema stvaranju prostora koji potiče društveno učenje i suradničku klimu, ali jednako tako i prostora u kojem će se studenti družiti, razmjenjivati ideje i stvarati trajna prijateljstva. Onom koji će ostati upamćen kao njihov sveučilišni dnevni boravak.
Već pri samom osnivanju težilo se da knjižnica na Novom kampusu bude user friendly, što se među ostalim željelo postići i omogućavanjem slobodnog pristupa građi. Takav smještaj omogućuje da se pronađe dodatna literatura, što nije uvijek moguće postići putem knjižničnih tražilica. Slobodnim listanjem, uvidom u sadržaj, kao i u knjižna kazala, koja većina suvremenih znanstvenih i stručnih knjiga sadrži, korisnici nerijetko pronalaze i puno više od očekivanog. Studenti, mladi ljudi koji trebaju literaturu za učenje, rado se kreću među policama i samostalno istražuju te nerijetko ovim putem, uz dodatnu literaturu za učenje, pronađu i literaturu za slobodno vrijeme. Ovdje treba istaknuti i činjenicu da je upravo Knjižnica Novi kampus jedina na Sveučilištu koja omogućava ovakav pristup i da joj to daje posebnu draž.
Pet godina nakon svog osnivanja, 2006. godine, knjižnica je, uz postojeće stolove opremljene računalima i sjedećim mjestima namijenjenima učenju, svoj prostor opremila i kaučima. Kauči su postali mjesta učenja, ali i druženja, odmora od teških studijskih obveza, mjesta na kojima se provodi vrijeme između predavanja, a mada rijetko, ponekad i mjesta “ukradenog“ kratkog sna. Ovakvo služenje kaučima dokazuje da doživljavanje knjižnice kao sveučilišnog dnevnog boravka studentima nije posve strano.
Posebnost ovog prostora čine i dvoja ulazna vrata. Naime, uz glavna vrata knjižnice u nju se može ući i kroz bočna vrata. Nerijetko su jedna i druga otvorena korisnicima tijekom cijeloga radnog dana, a katkad i u doslovnom smislu širom otvorena. U tim trenutcima pojam “otvorenost knjižnice za svoje korisnike“ postaje i simbolično dočaran doslovno otvorenim vratima.
Studenti često sudjeluju u organizaciji brojnih internih i javnih događanja koja se kroz suradnju knjižnice i njezinih odjela u njoj odvijaju. Knjižnica tad postaje prostor u kojem se čitaju književna djela poznatih autora, ali i priče koje su studenti sami napisali, mjesto u kojem glume, pjevaju, kroz putopisna predavanja putuju u daleke krajeve i sl.
“Ta ruža, koja je toliko pripremala svoj izlazak, reče pospano: – Oprostite, još se nisam uredila… Tek sam se razbudila.“ (Saint-Exupery: Mali princ)
Prostor Knjižnice Novi kampus stalno doživljava promjene, stalno se, kao i ruža iz spomenutih citata, pomalo uređuje i “razbuđuje“. U želji da promjene, na koje njezini knjižničari mogu utjecati, budu uvijek samo one koje su na njezinu dobrobit i na dobrobit njezinih mladih korisnika, oni stalno osmišljavaju nove zadatke i brojne nove aktivnosti kojima se taj prostor oživljava i čini lijepim i za boravak ugodnim mjestom.