Provedbom projekata kratkotrajne mobilnosti u okrilju Erasmus+ programa djelatnicima Hrvatske knjižnice za slijepe (dalje u tekstu HKZASL) posljednjih nekoliko godina otvorile su se brojne mogućnosti učenja od kolega u Europi. Sudionici projekta "Putevima pristupačnosti", a potom i svojevrsnog nastavka "Putevima pristupačnosti i digitalne inkluzije", upoznali su modele pristupačnosti usluga i knjižnica u Danskoj, Norveškoj, Belgiji i Finskoj, a u rujnu ove godine i u Litvi. Ravnateljica Karolina Zlatar Radigović, Jelena Lešaja i Matija Sinković proveli su u Vilniusu tri vrlo intenzivna radna dana slijedeći program sastavljen prema njihovim željama i interesima od litavskih domaćina, odnosno Litavske audiosenzorne knjižnice (Lietuvos audiosensoriné biblioteka, dalje u tekstu LAB). Iako je primarni fokus ovih radnih posjeta domaćinskim knjižnicama namijenjenim osobama s teškoćama čitanja standardnog tiska, nastoji se dobiti šira slika općenitih knjižničnih usluga koje određena država pruža.
Prvi je dan protekao u vođenim razgledavanjima narodne i nacionalne knjižnice. Narodna županijska knjižnica nosi ime velikog pjesnika iz doba romantizma, Adama Mickiewicza, čijem je liku i djelu posvećena i velika zbirka. Smještena je u staroj gradskoj jezgri, u bivšoj palači Tyszkiewicz, koja datira iz 15. i 16. stoljeća. Prilikom posjeta djelatnica je ukazala na brojne arhitektonske i dizajnerske specifičnosti ove zgrade čija pomna rekonstrukcija još nije dovršena. Restauracijski postupci ogulili su slojeve stanarskih intervencija i pregrađivanja kojima je građevina kao nacionalizirana imovina bila izložena desetljećima. Knjižnica je u smanjenom prostoru osnovana 1950. godine i omiljena je među malim i velikim stanovnicima Vilniusa, a u svom fondu čuva 450 000 jedinica na više od 20 jezika, uključujući knjige i periodične publikacije iz raznih područja, kao i djela beletristike, glazbena djela, notne zapise, filmove i karte. Svake godine Knjižnica primi oko 200 000 posjetitelja koji posude oko 360 000 knjiga. U Knjižnici se, osim programa vezanih uz poticanje čitanja, održavaju kreativne radionice, zatim one vezane uz učenje svakodnevnih vještina, izrade rukotvorina, korisnici mogu naučiti kako izraditi model na 3D printeru, digitalizirati svoje stare fotografije, koristiti se videorekorderima, DVD-playerima i dijaprojektorima te organizirati manja tematska druženja u prostoru Knjižnice. Trend "zelenih knjižnica" prisutan je i ovdje te se može posuditi, a nakon žetve i vratiti sjeme posloženo u ladičaru prvotno namijenjenom ručnom katalogu na karticama.
Nacionalna knjižnica osnovana je 1919. godine. Započela je u Kaunasu kao Državna središnja knjižara, a 1963. godine prebačena je u Vilnius. Godine 1988. Knjižnica je dobila ime po Martynasu Mažvydasu, autoru prve litavske knjige, a 30. svibnja 1989. dobila je status nacionalne knjižnice. Godine 1990. tisak litavske dijaspore počeo se vraćati u Litvu. Knjižnica je primila preko milijun otisaka koji su stigli iz SAD-a, Njemačke i Francuske. Nakon što je Litva vratila svoju neovisnost, u Knjižnici se ubrzano počelo raditi na međunarodnoj suradnji. Monumentalna je građevina, osim brojnih zbirki u svojem prizemlju i podrumu, neočekivano razvijala svoj tzv. "makerspace" odnosno radionicu za razvoj brojnih tehničkih i umjetničkih projekata, uključujući i opremu potrebnu za razvoj manje kompleksnih uradaka virtualne stvarnosti. Kolegica koja nas je vodila s ponosom je pokazala umjetničke radove djelatnika Knjižnice, izložene na katu galerije. U dvorani se upravo pripremala proslava 150. rođendana litavskog skladatelja i slikara Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa.
Uslijedila su dva dana prezentacija i razmjene iskustava s kolegama u LAB-u. Kao i u HKZASL-u, i ovdje se knjige u pristupačnim formatima proizvode te je jedan dio osoblja raznorodan i različit od onog u klasičnim knjižnicama. Predstavili su ustrojstvo, misiju i viziju, projekte i aktivnosti. Kolege su iscrpno opisivali procese proizvodnje građe u pristupačnim formatima, dobro organizirane studije za snimanje zvučnih materijala, način odabira naslova te suradnju s komercijalnim izdavačima i izazove projekta vezanog uz inkluzivno izdavaštvo u svjetlu Europskog zakona o pristupačnosti. Moglo se saznati da podružnice u drugim litavskim gradovima, aplikacija za korisnike i pristup katalogu putem internetske stranice nisu jedini načini pružanja usluga raznorodnoj populaciji osoba s teškoćama čitanja standardnog tiska. LAB naime ima i svoju inačicu bibliobusa (dio korisničkog paketa nazvanog ELVIS) s kojim svakodnevno odlazi na teren, u sve dijelove zemlje. Educiranje partnera, korisnika i njihovih obitelji, suradnika i šire javnosti predstavlja velik i važan dio LAB-ovih aktivnosti. Neprestano istraživanje, osluškivanje, otvaranje prema novom, razgranato umrežavanje i rušenje predrasuda misija su ove ustanove. Jak su dojam ostavili pametno i funkcionalno uređeni interijer i eksterijer zgrade, pristupačnost prostora namijenjenog svima u skladu s načelima univerzalnog dizajna. Predstavljena je bila i fantastična izložba, zapravo vremeplov asistivne tehnologije, povezan s ključnim trenucima vezanim uz povijest i turbulentne političke prilike u Litvi.
Razgovori vođeni s litavskim kolegama uvjerili su djelatnike HKZASL-a u postojanje brojnih dodirnih točaka, s nekolicinom se situacija moglo potpuno poistovjetiti, a mogle su se razumjeti i brojne prepreke u poslovanju koje su na koncu uspješno savladane. Raspravljalo se o izazovima koje u tehnološkom smislu donosi budućnost, o etičkim pitanjima koje za sobom nosi korištenje umjetne inteligencije, ali i o radnoj svakodnevici i različitim tipovima korisnika koji se koriste građom u pristupačnim formatima te o nezaustavljivo rastućoj populaciji učenika s disleksijom.
Oplemenjeni za još jedno iskustvo, djelatnici HKZASL-a zahvaljuju domaćinima iz LAB-a, Daliji Balčytyté i Ingi Davidoniené, te cijelom timu što su podijelili svoje znanje, iskustvo, zaraznu inspiraciju i optimizam unatoč nezahvalnom političkom položaju i recentnim napetostima kojima su baltičke države izložene.
