Kako potaknuti učenike na kreativno izražavanje, a istovremeno razvijati njihovu višejezičnost i suradničke vještine? Jedan od odgovora pronašli smo u kamišibaju – posebnom obliku pripovijedanja koji spaja sliku, riječ i izvedbu. Upravo nas je taj spoj potaknuo na uključivanje u nacionalni natječaj “Nacrtaj mi priču“, natječaj višejezičnog kamišibaja, suvremenog pripovjednog oblika koji objedinjuje vizualno izražavanje, usmeno kazivanje i scenski nastup, koji organizira Udruga Kozlići. Krovna tema ovogodišnjeg natječaja “Kad zatvorim oči“ otvorila je prostor mašti, doživljaju i osobnom izrazu te nas dodatno potaknula na sudjelovanje.

Školska knjižnica Osnovne škole Siniše Glavaševića iz Vukovara ove se godine po prvi put uključila u navedeni projekt osmišljavanjem autorske priče “Dunav nas povezuje“. U projektu su sudjelovali učenici 2. a razreda s učiteljicom Jasnom Panzom te učenici 2. c razreda s učiteljicom Danijelom Drača Jonjić, uz podršku školske knjižničarke. Projekt je osmišljen kao poticaj razvoju višejezičnosti, kreativnosti, zajedničkog stvaralaštva i međukulturnog razumijevanja. Učenici su kroz razgovor, vođene rasprave i niz kreativnih radionica razvijali ideju priče, oblikovali likove i scene te sudjelovali u izradi kamišibaj ilustracija. Poseban naglasak stavljen je na aktivno sudjelovanje svakog učenika, čime je projekt dobio snažnu odgojno-obrazovnu dimenziju.

Jedna od posebnosti ovog rada jest njegova višejezična komponenta. Uz hrvatski jezik, u izvedbu su uključeni i srpski, engleski i njemački, a dodatnu vrijednost projektu daje i uporaba japanskog jezika, izvorno povezana s kamišibajem. U tome je značajnu ulogu imala učenica čija je majka Japanka, čime je projekt dobio autentičnu međukulturnu dimenziju. Također, u pripovijedanje su uključeni i elementi znakovnog jezika, što dodatno naglašava inkluzivnost i osviještenost o važnosti različitih oblika komunikacije.

Sudjelovanjem u ovom natječaju učenici su razvijali jezične kompetencije, kreativno izražavanje, samopouzdanje u javnom nastupu te vještine suradnje i uvažavanja različitosti. Proces rada pokazao se jednako vrijednim kao i sam konačan proizvod jer je učenicima omogućio povezivanje osobnih iskustava, mašte i kulturne raznolikosti.

Školska knjižnica u ovom je projektu imala ulogu poticajnog prostora učenja i suradnje, potvrđujući svoju važnost u razvoju čitateljskih, komunikacijskih i socijalnih kompetencija učenika. Rezultati natječaja u trenutku pisanja ovog članka još nisu objavljeni, no već sada je jasno da je sudjelovanje u ovom projektu za učenike bilo iznimno vrijedno iskustvo koje nadilazi natjecateljski okvir. Projekt “Dunav nas povezuje“ pokazao je kako knjižnica može biti mjesto susreta jezika, kultura i kreativnosti te snažan poticaj razvoju otvorenog i uključivog školskog okruženja.