Dan nakon Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva, 23. veljače 2026., u Knjižnici Božidara Adžije snimljen je prilog za HTV-ovu emisiju "Dobro jutro, Hrvatska" u kojoj je prof. dr. sc. Sanja Cvetnić s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorila o izložbi projekta FEMIGLA "Premazane svim mastima: ženski likovi na srednjovjekovnim sitnoslikama u glagoljskim rukopisima".
Autori su izložbe o ženama na minijaturama hrvatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa studenti povijesti umjetnosti zagrebačkoga Filozofskog fakulteta: Tonka Belamarić, Nikolina Colnago, Nikola Cantoci, Sara Kaštela, Buga Kranželić, Ana Leko, Barbara Matulić, Dario Narančić, Karla Somek i Ivan Adam Šestan.
“Žene i žensko u srednjovjekovnom i ranonovovjekovnom glagoljaštvu (FEMIGLA)” interdisciplinarni je znanstveni projekt u suradnji Staroslavenskoga instituta i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a bavi se istraživanjem žena i ženskoga na slici te u tekstu hrvatskih glagoljaških djela. Voditeljica je projekta dr. sc. Ana Šimić iz Staroslavenskoga instituta.
Od 17. veljače do 2. ožujka 2026. na izložbi "Premazane svim mastima" moglo se naučiti da se u glagoljskim brevijarima indigo boja dobivala iz biljke ličilarskog vrbovnika, da se modro-zeleni pigment dobivao tako da su se bakrena ruda ili predmeti više mjeseci izlagali parama octene kiseline, pri čemu se na površini stvarao sloj bakrene soli, dok je bijela još od antike bila bazični olovni karbonat ili olovna bijela. Pigment za crnu dobivao se od ugljena, siva je, pak, u srednjovjekovnim rukopisima nastajala miješanjem crnog i bijelog pigmenta. Nijanse purpurne bile su dobivene postupkom žarenja iz olovnog bjelila, a tinta se spravljala s vodom i bjelanjkom. Zlatna je nastala tako da su se pomiješali zlato, živa, amonijak i sumpor. Nijansa ultramarin tvorena je iz segmenta lazurita, od čega je sastavljen poludragi kamen Lapis lazuli. Izlošci su dokumentirani posudicama s bojama u prahu, perima za pisanje te kistovima. Sama etimologija riječi “boja” upućuje na to da potječe iz turskog jezika, u značenju “krv”. Stariji je izraz “mast” i dolazi od praslavenskog. Frazem “premazane svim mastima” odnosio bi se na one koje su lukave i sklone prijevarama (https://rjecnik.hr/mreznik/mast, 12.3.2026.), ali i one kojima ništa ljudsko nije strano.
Analizirane sitnoslike iz glagoljskih su rukopisa “Prvog i Drugog beramskog misala”, “Reimskog evanđelistara”, “Misala Hrvoja Vukčića Hrvatinića”, “Pariškog zbornika” i “Ročkog misala”. Budući da je istovremeno u slobodnom pristupu Knjižnice Božidara Adžije bila postavljena izložba "Iskoni bĕ Slovo: hrvatski prijevodi Biblije", posjetitelji i korisnici mogli su vizualizirati ono o čemu su govorile minijature na plakatima. Bilo je izloženo 11 plakata (100 x 70 cm) koji su bili raspoređeni u slobodnom pristupu Knjižnice te jedan dodatni plakat, naslovni, samostojeći.
Svetice kojima je bila čast da budu predstavljene u biblijskom, hagiografskom i ikonografskom segmentu su: čista Suzana, sv. Ana, Bogorodica, sv. Marija Magdalena, sv. Veronika, sv. Pudencijana, sv. Petronila, sv. Margarita Antiohijska i sv. Jelena Križarica.
Ova izložba rezultat je dugogodišnje suradnje Knjižnice Božidara Adžije i Staroslavenskoga instituta. Iduće odredište na putu ženskim likovima na sitnoslikama bit će Gradska knjižnica Vukovar.
