Izložba "Afterparty" multimedijalne umjetnice Milijane Babić održana je u studenom 2025. godine u Galeriji Prozori koja supostoji i dijeli prostor s Knjižnicom S. S. Kranjčevića (Knjižnice grada Zagreba), kao završna faza dvogodišnjega umjetničkog projekta posvećenog iskustvima menopauze i starenja. Projekt se odvijao tijekom 2024. i 2025. godine u produkciji Galerije Prozori – Knjižnica grada Zagreba, u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka i etnologinjom Željkom Jelavić te uz podršku brojnih kulturnih ustanova i nezavisnih feminističkih udruga i organizacija. Riječ je o umjetničkom i istraživačkom procesu koji je povezao osobna iskustva, kolektivnu razmjenu i umjetničku interpretaciju, otvarajući prostor za javni razgovor o temi menopauze koja je u društvu često marginalizirana, tematizirana isključivo iz medicinske perspektive ili prešućena.
Projekt proizlazi iz umjetničke prakse Milijane Babić koja se temelji na istraživanju svakodnevice, društvenih odnosa, različitih problemskih situacija i iskustva tijela. Naime, njezini radovi često nastaju kroz dugotrajne procese koji uključuju suradnju s različitim zajednicama, a umjetnički rad razvija se kroz dijalog, susrete i razmjenu iskustava. U tom smislu umjetnost se ne pojavljuje samo kao konačan rezultat nego i kao proces koji uključuje druge ljude i njihova življena iskustva. Navedeno se reflektira i kroz projekt koji je započeo javnim pozivom ženama da podijele vlastita iskustva menopauze i starenja. Sudionice su mogle odgovoriti tekstom, crtežom, fotografijom ili drugim oblikom izraza s idejom da se otvori prostor za artikulaciju iskustava koja u svakodnevnom životu uglavnom ostaju unutar privatne sfere. Međutim, ispostavilo se da pisani format nije dovoljan za složenost i emotivnu dimenziju tih iskustava pa je umjetničko istraživanje provedeno i kroz susrete uživo koji su omogućili stvaranje prostora povjerenja u kojem su sudionice mogle govoriti o promjenama koje donosi menopauza, o odnosu prema vlastitom tijelu, o svakodnevnim izazovima u kontekstu širega društvenog okruženja, posebno u odnosu na radno okruženje, ali i o novim perspektivama koje su im se otvorile.
Rezultat umjetničkog i istraživačkog procesa realiziran je u mediju umjetničke knjige "Afterparty – razgovori o menopauzi i starenju" koja predstavlja središnji element izložbe. Knjiga uključuje glasove oko dvjesto sudionica istraživanja i oblikovana je kao hibridna dokumentarno-umjetnička publikacija, sastavljena od niza fragmenata, svjedočanstava i razmišljanja koji zajedno tvore kolektivni iskaz iskustva menopauze. Na taj način osobne priče dobivaju širi društveni kontekst, a individualna iskustva počinju se prepoznavati kao dio zajedničke stvarnosti. Kroz različite zapise u knjizi otvaraju se teme tjelesnih promjena, zdravlja, seksualnosti, rada, odnosa u obitelji i društvenih očekivanja koje su urednički koncipirane unutar sedam poglavlja. Izložbeni postav u Galeriji Prozori nadovezao se na knjigu kroz vizualni segment projekta – izložba je uključila i umjetnički kalendar "Pauza" te plakate za galerijske izloge. Riječ je o seriji režiranih fotografija u kojima se umjetnica koristila vlastitim tijelom kao medijem i izvedbenim alatom te ih povezala s izjavama žena sudionica istraživanja. Fotografije su nastale u improviziranim scenografskim postavima unutar njezina životnog prostora te predstavljaju autorsku vizualno-performativnu interpretaciju izjava i priča koje su se pojavile tijekom istraživanja. Na fotografijama se često pojavljuju elementi svakodnevice – kućni predmeti, tekstil, odjeća ili dijelovi interijera – koji postaju scenografski rekviziti u performativnim situacijama, čime se privatni prostor pretvara u simboličku pozornicu na kojoj se promišlja odnos tijela, identiteta i društvenih očekivanja. Preuzimanjem kontrole nad vlastitom reprezentacijom umjetnica problematizira stereotipe i društvene predodžbe o ženskom tijelu u razdoblju menopauze i starenja, istodobno naglašavajući njegovu složenost i promjenjivost.
Važan aspekt projekta jest i njegova šira društvena dimenzija. Analiza brojnih prikupljenih svjedočanstava pokazuje da su iskustva menopauze često obilježena osjećajem izolacije ili nedostatkom javnog razgovora. Projekt navedeno nastoji promijeniti te otvoriti prostor za dijalog i vidljivost iskustava koja su dugo ostajala na margini javnog diskursa. U prilog tome govore i još dva izložbena predstavljanja projekta u Gradskoj knjižnici Rijeka i Memorijalnom centru Lipa pamti.
U kontekstu knjižničarstva važna je odluka da umjetnička knjiga bude dostupna u fondovima narodnih knjižnica. Time se projekt simbolički vraća zajednici iz koje je i nastao, a knjiga postaje javno dostupna platforma znanja i iskustava koja može potaknuti nove razgovore, čitanja i susrete. U tom smislu projekt nadilazi okvir izložbe i nastavlja živjeti kroz institucije javne kulture – narodne knjižnice. Ujedno, knjiga postaje i dio zbirke umjetničkih knjiga Galerije Prozori koja reflektira specifično galerijsko-knjižnično supostojanje, pri čemu širok raspon tema, umjetničkih koncepcija i estetika knjiga umjetnika postaju baza za daljnje programske aktivnosti. Baveći se knjigom kao umjetničkim predmetom, otvara se novi pogled na interdisciplinarno kustosko-knjižničarsko promišljanje i aktiviranje knjižnice i galerije kao jedinstvenog prostora znanja i kreacije te se u fokus uvodi tema malog izdavaštva.
Fotodokumentacija: Vanja Babić
