Program “65 plus”, koji Knjižnice grada Zagreba provode već 18 godina, uz potporu Grada Zagreba, a od ove godine i Ministarstva kulture i medija, nudi besplatne programe i aktivnosti za osobe treće životne dobi. Kroz osam različitih programa ovu skupinu korisnika nastoji se potaknuti na aktivno i kreativno provođenje vremena kroz brojne likovne, edukativne, informativne i zabavne aktivnosti. Program “Knjigom do vrata“ jedan je od tih programa i obuhvaća suradnju s domovima za starije osobe na području grada Zagreba. Između ostalog, suradnja s domovima obuhvaća organizaciju različitih kulturnih, edukativnih i zabavnih programa za korisnike.
Gradska knjižnica već dugi niz godina surađuje s Domom za starije Centar, a tijekom vremena knjižničari Gradske knjižnice u Domu su organizirali velik broj susreta, kao što su koncerti, putopisna i druga predavanja, kvizovi, razne radionice i poetski susreti. S vremenom se pokazalo da su glazbeni i međugeneracijski susreti nekako najdraži korisnicima Doma.
Na tom je tragu ove godine, u povodu Valentinova, knjižničarka Gradske knjižnice Marijana Rogić Bocchetti organizirala jedan takav kombinirani susret u kojem su se isprepleli čarolija glazbe i dolazak studenata u Dom – glazbeno događanje “Nošen dahom sna – ususret Valentinovu”. Na poziv knjižničarke u Domu je gostovao renomirani glazbenik Ivan Zoranović Kiza, multiinstrumentalist iz Beograda, koji je po struci ujedno i socijalni radnik. U svojoj dugogodišnjoj bogatoj glazbenoj karijeri Ivan Zoranović svirao je i surađivao s velikim brojem glazbenika iz čitave regije. Trenutno je član benda Nikole Vranjkovića i dr. Nele Karajlića, a najpoznatiji je po tome što je od 2013. godine bio gitarist i član benda Đorđa Balaševića. Više od dva sata na svojoj je gitari pjevao i interpretirao najljepše balade iz ovih prostora, a svojom toplinom i autentičnom karizmom oduševio je korisnike i djelatnike Doma te sve sudionike programa. Korisnici Doma prisjetili su se najljepših pjesama svoje mladosti, a na kraju je bilo i onih koji su zaplesali.
Nakon glazbenog programa Ivan Zoranović nastavio je druženje i razgovor sa studentima socijalnog rada koji su toga dana također bili pozvani na druženje u Domu. Riječ je o studentima HOME-a – Centra za socijalnu podršku i inovacije Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uključenih u program "65 plus". HOME je posvećen povezivanju studenata socijalnog rada s praksom i organizacijama u zajednici, odnosno s korisnicima. Svrha povezivanja je omogućiti susret korisnika i studenata te poticati studente u provođenju različitih aktivnosti koje su utemeljene na metodama i vještinama socijalnog rada. Studenti uključeni u HOME, pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Marijane Kletečki Radović, posljednjih godinu dana provode aktivnosti aktivnog starenja “Zvijezda“ u suradnji s Domom za starije osobe Centar i programom “65 plus” Knjižnica grada Zagreba.
Susret s korisnicima Doma i glazbenikom i socijalnim radnikom Ivanom Zoranovićem Kizom na programu povodom Valentinova za studente socijalnog rada bio je posebno i emotivno iskustvo. Istaknuli su da je susret pokazao kako se glazbeni i socijalnoradnički svijet mogu ispreplesti. Glazba otvara prostor izražavanja i improvizacije, a socijalni rad pruža strukturu i profesionalnu odgovornost. Različitosti ovdje nisu kontrast, nego prilika za međusobno obogaćivanje. Bilo je zanimljivo čuti kako znanje iz socijalnog rada pomaže u dubljem razumijevanju osobnosti i odnosa među ljudima na glazbenoj sceni, dok je istodobno glazbeno umijeće postalo vrijedan alat u radu s korisnicima doma. Studenti su posebno istaknuli misao o radu sa starijim osobama koji socijalnom radniku pruža priliku da se poveže s iskustvom i mudrošću korisnika, ali traži i njegovu snagu u trenucima oproštaja. Upravo ta kombinacija čini ovaj rad posebnim i zahtjevnim.
Ovaj međugeneracijski susret osoba starije životne dobi, studenata i glazbe počivao je na toplini i dobrodošlici korisnika Doma Centar. Osmijeh, pjesma i razgovor učinili su radost korisnicima i pojačali njihov osjećaj važnosti i viđenosti. Glazba Ivana Zoranovića stvorila je opuštenu i veselu atmosferu za sve sudionike. Njegovo sviranje unijelo je radost u prostor i pokazalo koliko glazba može povezati ljude i probuditi emocije i sjećanja koje riječi ponekad ne mogu izraziti.
Razgovor s Ivanom Zoranovićem kao socijalnim radnikom bio je snažan i inspirativan. U dijeljenju svojih profesionalnih iskustva i životne priče pokazao je koliko je u profesiji socijalnog rada, pored znanja i kompetencija za rad, važno biti strpljiv, prisutan i empatičan te koliko je važna iskrena povezanost i snažan pozitivan odnos u socijalnom radu. Geste pažnje i podrške, poput osmijeha, razgovora ili jednostavnog zajedničkog trenutka, imaju posebno značenje korisnicima. Ovaj susret podsjetio je da je socijalni rad puno više od profesije – on je poziv, životno opredjeljenje i neprocjenjiva prilika da se bude dio života korisnika. Zoranović je istaknuo da nas socijalni rad s osobama starije životne dobi uči o svoj kompleksnosti međusobnih interakcija s korisnikom, da prisutnost socijalnog radnika omogućuje dijeljenje iskustva i stvaranja trenutaka koji mogu osnažiti život i uljepšati dan starijih osoba. Impresije studenata mogu se opisati izjavom jedne sudionice: “Sa susreta sam otišla s osjećajem zahvalnosti i motivacije da u budućnosti budem socijalna radnica koja svojim prisustvom, pažnjom i empatijom može zaista mijenjati živote i ostaviti trajni trag u srcima ljudi s kojima radi.“
Bio je ovo jedan od onih susreta s višestrukom i višedimenzionalnom vrijednosti. Susret kojeg ćemo, svatko na svoj način, zauvijek pamtiti.
