Digitalizacija kulturne baštine posljednjih je godina postala jedno od ključnih područja djelovanja knjižnica, arhiva i muzeja. Razvoj digitalnih tehnologija omogućio je ne samo zaštitu i dugoročno očuvanje vrijedne građe, nego i njezinu dostupnost znanstvenicima i široj javnosti. Jedan od primjera takve prakse predstavlja projekt “Istočnojadranska operna kazališta (1860. – 1960.): prostori kreiranja, razvoja i prezentacije umjetnosti i kulture zabave” (OPERISM; IP-UNIZD 2025). U širem kontekstu, projekt doprinosi razumijevanju kulturnih veza na istočnoj obali Jadrana te naglašava važnost digitalne transformacije i interpretacije kulturne baštine. Projektom su obuhvaćene četiri studije slučaja – kazališta u Puli, Zadru, Splitu i Hvaru.
Cilj je projekta rekonstruirati kulturni, društveni i umjetnički kontekst djelovanja opernih kazališta kroz interdisciplinarni pristup istraživanju iz područja muzikologije, povijesti umjetnosti, talijanistike i informacijskih znanosti. Osim navedenog, jedan od ciljeva je i nadogradnja postojeće baze podataka (TEATROZAD) novim informacijama (zapisima) s povijesnih opernih plakata koji se čuvaju u Znanstvenoj knjižnici Sveučilišta u Zadra. Projekt je odobren u listopadu 2025. godine, a predviđeno trajanje je četiri godine (48 mjeseci). U ovom predstavljanju digitalizacijskog projekta fokus je na povijesnom Kazalištu Verdi u Zadru i njegovoj knjižničnoj i arhivskoj građi koja se čuva u Znanstvenoj knjižnici Sveučilišta u Zadru i Državnom arhivu u Zadru.
Novo kazalište (Kazalište Verdi) u Zadru snimljeno u drugoj polovici 19. stoljeća
(Tomaso Burato, Zadar, [18--]. Fototeka Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru, 1246.)
Kazalište Verdi u Zadru ostavilo je značajan trag u kulturnoj i društvenoj povijesti grada. Otvoreno je 7. listopada 1865. godine pod nazivom Teatro Nuovo izvedbom opere “Krabuljni ples” Giuseppea Verdija te je ubrzo postalo središnje mjesto kulturnih zbivanja. Nakon smrti znamenitog talijanskog skladatelja 1901. godine, kazalište dobiva ime Teatro Verdi, odnosno Kazalište Verdi. Iako je nekoć imalo važnu ulogu u gradskom životu, nakon Prvog svjetskog rata njegova kazališna djelatnost postupno slabi, da bi se u potpunosti ugasila 1936. godine. Tijekom savezničkih bombardiranja u Drugom svjetskom ratu zgrada kazališta pretrpjela je znatna oštećenja, a nakon rata je srušena. Danas se uspomena na njegovo djelovanje čuva u različitim ustanovama, među kojima posebno mjesto imaju Znanstvena knjižnica Sveučilišta u Zadru i Državni arhiv u Zadru.
U Znanstvenoj knjižnici čuva se zbirka kazališnih oglasa koja sadrži oko 650 plakata Kazališta Verdi, među kojima se nalazi približno 300 opernih i operetnih plakata. Ti su dokumenti iznimno vrijedan izvor za istraživanje repertoara, umjetnika, impresarija i drugih sudionika kazališnoga života. Premda naizgled predstavljaju efemernu tiskanu građu, plakati često sadrže podatke koji nisu sačuvani ni u jednom drugom izvoru.
Plakat povodom otvorenja Novog kazališta u Zadru 7. listopada 1865. godine
(Apertura del Teatro nuovo di Zara. Stagione autunno 1865... Zbirka plakata Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru, plakat 313.)
Digitalizacijom plakata stvaraju se preduvjeti za njihovo očuvanje, ali i za znatno složenije oblike istraživanja. Projekt OPERISM nastavlja rad započet prethodnim projektom “Teatro Nuovo/Teatro Verdi. Znanstveno-popularni projekt rekonstrukcije djelovanja drugog zadarskog opernog kazališta prema sačuvanim opernim plakatima”, voditeljice Katice Burić-Ćenan, tijekom kojega su digitalizirani i obrađeni pojedini operni plakati iz Državnog arhiva u Zadru te izrađena baza podataka TEATROZAD. Nova faza rada predviđa sustavnu obradu i digitalizaciju opernih i operetnih plakata, izradu odgovarajućega aplikacijskog profila prema KAM modelu (knjižnice – arhivi – muzeji) te migraciju postojećih podataka u suvremeni digitalni repozitorij.
Buduća vrijednost projekta nalazi se u virtualnom objedinjavanju raspršene građe. Digitalno okruženje omogućuje povezivanje plakata iz knjižničnih zbirki s arhivskim dokumentima, novinskim člancima, fotografijama i drugim izvorima. Tako pojedinačni dokumenti dobivaju novi kontekst, a istraživačima se otvara mogućnost rekonstrukcije repertoara i umjetničke produkcije kazališta kroz dulje razdoblje. Projektom je predviđena obrada i digitalizacija približno 300 povijesnih opernih i operetnih plakata iz fonda Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru u javno dostupnom digitalnom repozitoriju s mogućnošću nadopunjavanja sadržaja.
Digitalizacija pritom nije samo tehnički proces pretvaranja analogne građe u digitalni oblik. Ona uključuje izradu kvalitetnih metapodataka, uspostavu standarda opisa, razvoj interoperabilnih sustava te osiguravanje otvorenoga pristupa podacima. Upravo su knjižnice, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu u organizaciji i opisu informacijskih izvora, važni nositelji takvih aktivnosti. Njihova uloga sve se više proširuje s tradicionalnog čuvanja zbirki na aktivno sudjelovanje u digitalnoj transformaciji kulturne baštine.
Projekt OPERISM pokazuje kako suradnja knjižnica, arhiva, znanstvenih institucija i informacijskih stručnjaka može rezultirati stvaranjem novih digitalnih sadržaja i istraživačkih mogućnosti. Digitalizirani plakati ne predstavljaju samo preslike povijesnih dokumenata nego postaju dio šireg informacijskog sustava koji omogućuje istraživanje, interpretaciju i popularizaciju kulturne baštine. Time se potvrđuje da digitalizacija u knjižnicama nije cilj sama po sebi, već sredstvo kojim se kulturna baština čini dostupnijom, vidljivijom i relevantnijom za suvremeno društvo.
U vremenu kada se sve veći dio kulturnoga nasljeđa istražuje i koristi u digitalnom okruženju, projekti poput OPERISM-a pokazuju kako knjižnice mogu biti ključni resursi u povezivanju baštinskih izvora, znanstvenika i stručnjaka različitih profila kroz formiranje digitalnog repozitorija i stvaranje novih znanja temeljenih na bogatoj kulturnoj baštini koju čuvaju.
