Poseban izazov za knjižničare predstavlja osmišljavanje programa tijekom ljetnih mjeseci. Ljeto traži drugačiji ritam – sadržaji trebaju biti lagani, fluidni i zabavni, bez osjećaja “težine“ ili pretjerane stručnosti, a ipak dovoljno kvalitetni da korisnicima ponude poticajno i smisleno iskustvo. Upravo se u prostoru između ozbiljnosti sadržaja i opuštenosti forme oblikuju ljetni programi Gradske knjižnice Zadar.

U Gradskoj knjižnici Zadar postoji dugogodišnja praksa osmišljavanja ljetnih programa koja se razvija od preseljenja Knjižnice u novi prostor 1999. godine. Programi se oblikuju na temelju iskustava iz prethodnih godina, pri čemu se analiziraju prihvaćenost pojedinih sadržaja, odaziv korisnika te njihovi dojmovi i povratne informacije. Pritom se neki programi nastavljaju iz prethodnih godina i provode u svim sastavnicama Knjižnice (Središnjoj knjižnici, pet ogranaka i bibliobusnoj službi), dok se drugi organiziraju samo na pojedinim lokacijama, ovisno o njihovim prostornim, organizacijskim i programskim mogućnostima. Takav način planiranja omogućuje istodobno očuvanje kontinuiteta i uvođenje novih sadržaja. Programi koji su tijekom prethodnih godina pokazali dobru prihvaćenost nastavljaju se i dalje razvijati, dok se novim aktivnostima ispituju interesi i potrebe korisnika.

Prepoznatljiv vizual ljetnog programa Gradske knjižnice Zadar

Jedan od programa koji se provodio u svim sastavnicama Knjižnice bile su “Ljetne mozgalice – jer mozak treba vježbati”. Za odrasle je korisnike knjižničarka Tina Mihić pripremila 120 pitanja koja su korisnicima nudila svojevrstan ljetni izazov. Pitanja su obuhvaćala različita područja književnosti – domaću i svjetsku književnost, prozu i poeziju, klasičnu i suvremenu književnost, strip te dječju književnost. Nisu bila zamišljena kao prelagan izazov – poticala su razmišljanje, prisjećanje i provjeru vlastitog znanja, ali su istodobno bila oblikovana tako da i zahtjevniji odgovori postanu dio zabavne i opuštene ljetne aktivnosti. Pitanja su se izvlačila iz košarica postavljenih na knjižničnim pultovima, a korisnici su svoje odgovore odlagali u predviđene kutije. Jednostavna ideja tako je postala mali svakodnevni izazov koji korisnike potiče na razmišljanje, sudjelovanje i ponovno otkrivanje književnih sadržaja. Upravo su ljetne mozgalice dobar primjer kako se književni sadržaj može približiti korisniku bez formalnosti i osjećaja obveze. Sadržaj ostaje vrijedan i poticajan, ali je forma jednostavna, razigrana i prilagođena ljetnom ritmu.

Na dječjim odjelima, na temelju dobre prihvaćenosti u prethodnim godinama, nastavljene su radionice izrade ukrasa i rukotvorina od prirodnih materijala. Knjižničari su pripremili posebne kutke, opremljene različitim prirodnim materijalima i priborom za rad, u kojima su djeca svakodnevno mogla izrađivati vlastite radove.

Kontinuirano su se organizirali i sadržaji poput slaganja LEGO kockica te igranja društvenih igara. Svi odjeli Knjižnice raspolažu bogatim izborom društvenih igara, a osobito je raznovrsna ponuda na Odjelu za mlade. Takvi sadržaji predstavljaju jednostavan i neformalan način provođenja slobodnog vremena u knjižničnom prostoru te dodatno potiču druženje, komunikaciju i interakciju među korisnicima.

Nastavljen je i program “Stripovnica” u kojem korisnik za svaki pročitani strip dobiva pečat u svoju Stripovnicu. Na kraju programa najuspješniji sudionici dobivaju nagrade i poklone. Kontinuitet ovog programa svojevrsna je potvrda da Stripoteka Knjižnice ima svoju vjernu publiku te da je strip među Zadranima prepoznat kao važna, popularna i čitana forma. Program istodobno predstavlja učinkovit način motiviranja korisnika na čitanje – čitateljska aktivnost dobiva element igre, praćenja vlastitog napretka i nagrade.

Neizostavan dio ljetnog programa Dječjeg odjela jest i “Dobro jutro uz priču” koji se održavao tri puta tjedno. Program je namijenjen mlađem uzrastu i, unatoč visokim ljetnim temperaturama, tradicionalno je bio dobro posjećen.

U suradnji s djelatnicima Dječjeg vrtića Sunce nastavljena je i radionica “Igrajmo se u Knjižnici”, namijenjena djeci do tri godine. Program se održavao jednom tjedno na Dječjem odjelu Središnje knjižnice te su ga, kao i prethodnih godina, obilježili dobra posjećenost, igra i vesela atmosfera.

Tijekom cijele godine provode se STEM radionice “Mali kemičari”, a tijekom ljetnih mjeseci profesori Andreja i Matija Kakša namijenili su ih djeci nižeg školskog uzrasta. Radionice su i tijekom ljeta pružile priliku najmlađima da kroz pokuse, istraživanje i igru upoznaju svijet znanosti.

Posebno mjesto u ljetnom programu ima rad Ogranka Arbanasi koji svojim aktivnostima doprinosi očuvanju i približavanju kulturne baštine zadarskih Arbanasa. Ove su godine u okviru programa “Čuvari baštine” organizirane radionice učenja arbanaškog govora koje je vodila prof. Maksimilijana Barančić. Ovakvi programi pokazuju kako knjižnica svoju ulogu ne ostvaruje samo kroz poticanje čitanja, nego i kao prostor očuvanja lokalne kulturne baštine, prijenosa znanja i povezivanja različitih generacija.

Uz programe koji su se nastavili iz prethodnih godina, ljeto 2026. donijelo je i nekoliko novih aktivnosti. “Morski mozaik” bile su likovne radionice, namijenjene djeci osnovnoškolske dobi, koje je vodio prof. likovne umjetnosti Dino Colić. Ljetne likovne radionice uvijek imaju svoju publiku. Kreativno likovno izražavanje privlači velik broj djece, a i roditelji preferiraju ovakvu vrstu angažmana svoje djece.

Centar za sigurniji Internet Zadar organizirao je ljetne radionice za djecu osnovnoškolske dobi. Kroz zabavne i interaktivne aktivnosti, poput igara, kvizova i kreativnih izazova, razgovaralo se o tome kako biti siguran na internetu, čuvati svoju privatnost, prepoznati dobre online navike te uskladiti vrijeme provedeno pred ekranima s drugim aktivnostima. Radionice su bile dobro posjećene, a roditelji su izrazili zadovoljstvo mogućnošću pohađanja ovakvih sadržaja.

Za djecu viših razreda osnovne škole organizirana je radionica lijepog pisanja “Kaligrafija” koju je vodila prof. likovne kulture Lidija Biočić. Sudionici radionice imali su priliku upoznati se s tehnikom lijepog pisanja, priborom koji se koristi te načinom njegova pravilnog korištenja.

Za djecu mlađe osnovnoškolske dobi organizirane su “Ekološke radionice” koje je vodila prof. Ana Fundak. Posebnost radionica bila je u tome što su ekološke teme obrađivane kroz motive i priče iz grčke mitologije, čime se edukativni sadržaj približio djeci na kreativan i njima pristupačan način.

Ljetni programi Gradske knjižnice Zadar pokazuju da “lakši“ ljetni program ne znači i manje vrijedan program. Upravo suprotno – riječ je o promišljenom prilagođavanju sadržaja, metoda i načina komunikacije potrebama korisnika tijekom ljetnih mjeseci. Temeljne zadaće knjižnice pritom ostaju iste: poticanje čitanja, razvijanje kreativnosti, stjecanje novih znanja, njegovanje kulturne baštine i stvaranje navike korištenja knjižničnih usluga. Mijenja se prije svega način na koji se te zadaće ostvaruju. Umjesto formalnijeg pristupa, ljetni programi nude više prostora za igru, spontanost, kreativnost, druženje i neposredno sudjelovanje.

Upravo je raznolikost programa jedna od njihovih najvećih vrijednosti: “Ljetne mozgalice” povezuju književnost i znanje sa zabavom, “Stripovnica” potiče čitanje kroz jednostavan sustav motivacije, kreativne radionice razvijaju maštu i likovni izraz, društvene igre i LEGO potiču druženje i suradnju, programi za najmlađe stvaraju prve pozitivne kontakte s knjižnicom, dok radionice posvećene arbanaškoj baštini pridonose očuvanju lokalnog identiteta. Ekološke radionice i radionice kaligrafije dodatno pokazuju kako se različita područja znanja mogu povezati s knjižničnim prostorom i učiniti dostupnima djeci na njima blizak i zanimljiv način.

U tom smislu ljetni program nije samo popis aktivnosti koje će se održati tijekom nekoliko mjeseci. On je rezultat promišljanja, iskustva i osluškivanja korisnika. Knjižnica na taj način tijekom ljeta ostaje aktivan kulturni i društveni prostor. Na taj način, Knjižnica i tijekom najopuštenijeg dijela godine ostaje prostor u kojem se uči – ali bez osjećaja da se mora učiti; prostor u kojem se čita – ali bez osjećaja obveze; prostor u koji se dolazi – ne zato što se mora, nego zato što je u njemu ugodno biti.