Energetska obnova Tehničke škole Kutina donijela je školi dugo očekivane promjene, ali je knjižnicu s fondom od oko 10 000 knjiga na neko vrijeme pretvorila u gotovo prazan prostor. Da bi se nešto obnovilo, najprije je trebalo sve maknuti: knjige, police, stolove, kutije i godinama prikupljanu građu. A školski knjižničar? U takvim se okolnostima opis njegova radnog mjesta poprilično proširi: uz stručne knjižničarske, odgojno-obrazovne, kulturne i projektne poslove, povremeno postaje i selidbeni radnik. Fotografija na kojoj autorica ovoga teksta gura tačke pune metalnih polica možda zato govori o suvremenom školskom knjižničarstvu više nego što je sama autorica u trenutku kada je fotografija nastala mogla pretpostaviti.
Knjižničarka tijekom preseljenja knjižnične građe i opreme
Ipak, kada prostor ostane gotovo potpuno prazan, događa se nešto zanimljivo. Odjednom ga možete gledati drugim očima. Umjesto pitanja kako sve vratiti na staro mjesto, počeli smo se pitati: kakvu knjižnicu zapravo želimo vratiti učenicima?
Tako je privremeni kaos postao prilika za promišljanje drukčije knjižnice.
U prostoru od približno 90 četvornih metara i povezanoj čitaonici želimo stvoriti knjižnicu oblikovanu u različite funkcionalne cjeline – za čitanje i individualni rad, učenje u skupinama, istraživanje, susrete, radionice i izložbe. Mobilne police omogućit će da se prostor mijenja zajedno s aktivnostima koje se u njemu odvijaju, umjesto da namještaj jednom zauvijek određuje njegovu namjenu. U oblikovanju prostora inspiraciju tražimo u prirodi i vlastitom zavičaju, Moslavini, čije motive i materijale želimo nenametljivo utkati u njegov izgled. Posebno mjesto dobit će Moslavački kutak, posvećen prirodnoj i kulturnoj baštini zavičaja, zamišljen ne samo kao mjesto očuvanja zavičajne građe, nego i kao polazište za istraživanje, povezivanje i stvaranje novih sadržaja.
Knjižnica nakon energetske obnove i tijekom ponovnog uređenja
No, buduću knjižnicu ne zamišljamo kao prostor omeđen zidovima.
Projektom ”Od knjižnice do učionice pod zvijezdama – Moslavina kampus učenja” želimo povezati školsku knjižnicu s vanjskim prostorom za učenje u Mikleuškoj na Moslavačkoj gori. Knjižnica bi bila polazište za istraživanje, medijsku i informacijsku pismenost, zavičajne teme i STEM sadržaje, a priroda bi postala njezin svojevrsni drugi prostor – učionica bez zidova u kojoj se znanje provjerava iskustvom, promatranjem i istraživanjem.
Druga poveznica nastaje kroz projekt ZELFAR – “Zelena farmacija”, povezan s programom farmaceutskog tehničara. U knjižnici planiramo organizirati mali istraživački kutak za farmaciju s odgovarajućom stručnom građom i digitalnom opremom, dok bi se izvan nje uredio vrt ljekovitog i autohtonog bilja. Jedna od aktivnosti bit će izrada digitalnog herbarija kojim će se povezivati biljke iz vrta, njihovo istraživanje, stručni izvori i digitalni sadržaji. Tako polica s knjigom, računalo, biljka u vrtu i učeničko istraživanje postaju dijelovi istog procesa učenja.
Vizualizacija/planski prikaz budućeg izgleda knjižnice i učionice na otvorenom
Naravno, između vizije i njezina ostvarenja nalazi se vrlo konkretno pitanje: kako sve to financirati?
To je pitanje s kojim se školski knjižničari danas susreću gotovo jednako često kao s pitanjem nabave građe. Mnogo toga što želimo ostvariti ne možemo financirati iz redovitih sredstava pa knjižničar postaje i autor projektnih prijava, koordinator, osoba koja traži partnere, prati natječaje i pokušava povezati školu s lokalnom zajednicom.
Dio planiranog uređenja zato pokušavamo ostvariti kroz projekte “Moslavina kampus učenja” i ZELFAR. Kada budemo znali kolika smo sredstva na taj način uspjeli osigurati, odredit ćemo sljedeću fazu. Za ono što ostane izvan projektnih proračuna razmišljamo i o crowdfunding kampanji, kojom bismo našu ideju predstavili bivšim učenicima, roditeljima, građanima i svima koji školsku knjižnicu prepoznaju kao zajednički prostor znanja.
Kada že knjižnica ponovno biti u stanju primiti veći broj ljudi, željeli bismo organizirati i donatorsku večer u knjižnici – uz glazbu naših tamburaša, učenike, građane, predstavnike Grada i lokalne zajednice. Ne samo radi prikupljanja sredstava, nego i radi stvaranja osjećaja knjižnice i njenog pripadanja zajednici koja ju okružuje.
Možda je upravo to najvažnija promjena koju nam je donijela energetska obnova. Dobili smo priliku da ne vratimo knjižnicu kakva je bila, nego da pokušamo izgraditi onakvu kakva bi mogla biti.
Trenutačno između tih dviju knjižnica stoje kutije, premještene police, hrpe knjiga, planovi, projektne prijave – i poneke tačke, ali možda knjižnice i nastaju upravo tako: najprije kao ideja o prostoru u kojem će netko sutra poželjeti učiti, istraživati, razgovarati i ostati malo dulje nego što je namjeravao.
