Upravljanje već usustavljenim fondom kompleksan je proces, no poseban izazov predstavlja njegova izgradnja od početka. U odnosu na druge vrste knjižnica, izgradnja fonda školske knjižnice “od nule” još je specifičnija. Prema Zakonu o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti sredstva za rad, između ostalog i izgradnju knjižničnoga fonda, osigurava osnivač. Važeći Standard za školske knjižnice propisuje da su osnivači pri osnivanju novih školskih ustanova dužni osigurati uvjete za ostvarivanje navedenih standarda.

Osnovna škola Bršadin osnovana je 1. svibnja 2012. godine aktom o podjeli Osnovne škole Siniše Glavaševića iz Vukovara, kojoj je do tada pripadala kao područna škola. Premda je akt predviđao podjelu imovine škole u odgovarajućem omjeru prema broju učenika, diobenom bilancom nije bila predviđena i podjela knjižnoga fonda školske knjižnice. To je značilo da novoosnovana škola nije raspolagala početnim knjižničnim fondom. Školska zgrada izgrađena je nekoliko godina ranije kao područna školska zgrada prethodne zajedničke školske ustanove. Pred početak samostalnoga rada škole izvršena je rekonstrukcija zgrade, pri čemu je dobiven prostor za školsku knjižnicu veličine 64 m2. Slijedom novih potreba škole, već godinu i pol kasnije Knjižnica je preseljena u preuređeni tavanski prostor od 28 m2, daleko manji i slabije osvijetljen, sa zakošenim potkrovljem. Srećom, preuređenje ove prostorije podrazumijevalo je i nove police za knjižnu građu.

Kako se u novoformiranoj školskoj ustanovi nastava, pored redovitog programa na hrvatskom, izvodi i na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu prema modelu A obrazovanja pripadnika nacionalnih manjina, u školi je već u siječnju 2012. godine, prije službenog osnutka, obilježen spomen svetom Savi kao školskoj slavi. Tom je prilikom tadašnji kum školske slave donirao 10 naslova s ukupno 66 jedinica knjižne građe, koju su jednim dijelom činili odabrani lektirni, a drugim naslovi za čitanje u slobodno vrijeme na srpskom jeziku. Na početku samostalnoga rada nove školske ustanove ova je donacija predstavljala početni fond školske knjižnice.

Premda je školska knjižnica na praktično bila bez fonda, od samog je početka počela s redovitim odgojno-obrazovnim aktivnostima. Kako je nastavna godina bila pred završetkom, odgojno-obrazovne aktivnosti, prije svega provedba programa knjižnično-informacijskog odgoja i obrazovanja te kulturna i javna djelatnost Knjižnice, intenzivirane su početkom sljedeće nastavne godine. Usporedno s njima počela je i stručno-knjižnična djelatnost koja se u tom trenutku ogledala u intenzivnim aktivnostima zagovaranja stručnog suradnika knjižničara u svrhu jačanja kapaciteta školske knjižnice, a prije svega u cilju izgradnje knjižničnoga fonda koji praktično nije postojao.

Zagovaranje se odvijalo u dvama smjerovima: 1. za novčanim/materijalnim donacijama za potrebe opremanja prostora školske knjižnice; 2. za novčanim sredstvima i/ili knjižničnom građom za potrebe izgradnje fonda. Kako su sredstva bila nedostatna, osnivač nije osigurao namjenska sredstva za izgradnju fonda i opremanje prostora, a nije postojalo ni redovito financiranje nabave građe od ministarstva nadležnoga za obrazovanje, moralo se pristupiti drugim rješenjima.
Zagovaranje za novčanim ili materijalnim donacijama sastojalo se od slanja dopisa lokalnim tvrtkama i financijskim ustanovama. U dopisima je prikazano stanje knjižnice i njezine potrebe: knjižnična građa, namještaj, računalna oprema i licencija za knjižnični softver. Prema financijskim ustanovama išao je sličan dopis, uz napomenu o potencijalnom prihvatu njihove otpisane računalne opreme. Od ukupno 18 tada poslanih dopisa samo je jedna banka pozitivno odgovorila i pomogla školskoj knjižnici donacijom triju prethodno otpisanih prijenosnih računala. Jedno je poslužilo za knjižnično poslovanje, dok su preostala dva postavljena u prostoru Knjižnice i dana na raspolaganje korisnicima.

Zagovaranje za novčanim sredstvima i/ili knjižničnom građom bilo je usmjereno na relevantne ustanove i političke instancije: jedinice lokalne i regionalne samouprave, udruge i ustanove koje zastupaju prava srpske etničke zajednice u Republici Hrvatskoj, Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu i županijske matične službe, osnovne i srednje škole u Hrvatskoj, Narodnu biblioteku Srbije, knjižničarske udruge, humanitarne organizacije te pojedince putem društvenih mreža i drugih kanala javne komunikacije.

Pozitivni odgovori stizali su sa svih strana, tako da su se brojne organizacije, ustanove, škole, udruge i pojedinci iz cijele Hrvatske i inozemstva odazvali pozivu. Među najznačajnijim materijalnim donacijama svakako je donacija licencije za računalni softver za knjižnično poslovanje koju je škola dobila temeljem zalaganja Hrvatske udruge školskih knjižničara. U doniranju knjižnične građe sudjelovala su ukupno 52 pojedinca ili organizacije, od osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske, preko Nacionalne i sveučilišne knjižnice i narodnih knjižnica, sve do pojedinaca iz lokalne zajednice te ostalih dijelova zemlje. Novčane donacije nikada nisu pristigle.

Na ovaj je način u školu pristiglo više od 10 000 različitih jedinica knjižnične građe. No, iako je dopisom naznačeno kako škola prihvaća donacije različite vrste građe uz uvjet da je građa koliko toliko očuvana, pristigla je ogromna količina građe koja uopće nije bila upotrebljiva. U velikoj se mjeri radilo o fizički oštećenim knjigama, a najveći dio neupotrebljive građe odnosio se na književna djela na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu koja sadržajno nisu odgovarala potrebama korisnika u osnovnoj školi. Stoga je ogromna količina donirane građe morala biti odbačena, pa je tek oko petina darova mogla biti zadržana u fondu.

Iako je izgradnja fonda školske knjižnice temeljena na darovima vrlo rizična, u opisanom slučaju nije bilo kvalitetnijih mogućnosti. Iskustvo Osnovne škole Bršadin pokazuje da izgradnja fonda novoformirane školske knjižnice nije samo pitanje nabave knjižnične građe, nego i kontinuiranoga stručnog zagovaranja, pronalaženja različitih izvora potpore te procjene i odabira pristigle građe. Donacije mogu biti vrijedan poticaj, ali same po sebi ne jamče kvalitetan fond. Upravo zato stručna uloga školskoga knjižničara ostaje ključna u njegovoj izgradnji i oblikovanju prema stvarnim potrebama učenika i škole. Današnji fond školske knjižnice Osnovne škole Bršadin i dalje se temelji na starijim primjercima građe, no kroz godine je građa nabavljana i kupnjom pa je dio postojećega fonda u lošijem stanju uspješno zamijenjen novim primjercima. Ovaj primjer ujedno pokazuje kako se i iz gotovo nepostojećega početnog fonda, uz stručni rad i podršku zajednice, može postupno izgraditi funkcionalna školska knjižnica.