Razgovarati s drvećem – Živa budućnost u školskoj knjižnici

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, 9. i 10. 11. 2023. održana je 2. međunarodna konferencija o zelenim knjižnicama Let's Go Green! Među 20-tak radova  znanstvenika, stručnjaka i aktivista koji su iz perspektive knjižničarstva obrađivali tematike zelene tranzicije, održivog razvoja i energetske učinkovitosti  predstavljen je i moj rad - Razgovarati s drvećem – Živa budućnost u školskoj knjižnici. Sudionicima iz raznih dijelova svijeta prikazani su načini integracije ekologije i konkretnog prirodnog krajolika (Moslavine)  u sve segmente rada jedne srednjoškolske  knjižnice.
 
Školska knjižnica Tehničke škole nalazi se u Kutini, u centru teritorijalno i politički rascjepkane ali poviješću, običajima, kulturom i gospodarstvom povezane geografske regije Moslavine. Sam grad Kutina nekada je bio središte hrvatske petrokemijske industrije, a danas trpi deindustrijalizaciju i gubitak stanovništva, ali današnje stanje kao i svaka, negativna polazišna točka, uz svu prirodnu ljepotu i bogatstva kraja nudi i nebrojene mogućnosti novih, drugačijih i zelenijih budućnosti. Kako je knjižnica dio zajednice sve se to odražava i u njenom radu i aktivnostima.
Ciceronu, rimskom filozofu, političaru i govorniku pripisuje se citat: Ako imaš vrt i knjižnicu, imaš sve što ti je potrebno. Vrt je simbolična čovjekova poveznica sa svijetom prirode, a knjižnica s kulturom, znanjem, prilikama za promišljanje, učenje, rast i razvoj. Kao svojevrstan vrijednosni orijentir i vodič kroz djelatnost moje školske knjižnice poslužit će mi dio kulturnog naslijeđa Moslavine, jedna od najljepših fantastičnih pripovijetki hrvatske književnosti, Mor književnika Đure Sudete, koja je svojevrsna himna prirodi, u kojoj sve ima svoju ulogu i smisao, a na čovjeka se gleda samo kao na dio te veličanstvene cjeline. Sve edukativne, odgojne i kulturne aktivnosti knjižnice počivaju na toj premisi. 
U knjižnici Tehničke škole Kutina na razne načine bavimo se florom i borimo za njen opstanak, transformirajući biljni svijet u simbole i metafore. Organizirali smo predavanja i izložbu protiv patentiranja sjemena, napravili plan školskog vrta, proučavali klimatske promjene i njena djelovanja na vrste naših šuma. Na temu najmoćnijeg drveta naših šuma - hrasta lužnjaka učenici su sami pripremili predavanje i podučavali svoje školske kolege, a jedan učenik ga je nacrtao na zidu čitaonice i danas je to najomiljenije mjesto za sjedenje i fotografiranje. Zidove knjižnice i školskih hodnika ukrašavamo crtežima biljaka endemičnih i za naš kraj specifičnih biljnih vrsta. Trudimo se što više izlaziti u prirodu, u prirodna biljna staništa, ali i ona koja su ljudska kreacija i iz kojih se može puno naučiti o biljkama, poput parkova i botaničkih vrtova. U čuvenom pismu bijelom čovjeku Indijanac se pita: Što je čovjek bez životinje? Ako sve životinje nestanu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodi životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. U knjižnici smo proučavali odnos životinja i ljudi kroz povijest, organizirali izložbe o psima, ugostili četveronožne vodiče za slijepe, snimali film s našim ljubimcima u glavnim ulogama. Putovali smo kako bismo upoznali životinje iz drugih krajeva Hrvatske, a borili smo se i za one kojima je prijetilo izumiranje, poput ptičice strmih riječnih obala, ambasadorice rijeke Drave - bregunice. Iz drveta smo stvarali leptire i kukce koji svijet boje ljepotom još od doba paleozoika. Svatko tko je ikada imao kućnog ljubimca ili došao u kontakt sa životinjama zna kolika je ispunjavajuća i bezuvjetna ljubav koju možete dobiti od ovih stvorenja.   Netko mudar je rekao da baština nije čuvanje pepela nego prenošenje plamena. Kulturna baština nasljeđe je kroz stoljeća koegzistencije između čovjeka i prirode iz koje možemo puno naučiti. Posvetu ljudima koji su ostavili značajan trag u povijesti Moslavine napravili smo svojevrsnim hodnikom slavnih (Hall of Fame) ispred školske knjižnice. Od ljudi koje smo uvrstili istaknula bih biologa, profesora Ivu Horvata, koji je zaslužan za proglašenje Risnjaka nacionalnim parkom, a koji je sa svojom ženom Marijom i klasificirao biljku Iris croaticu današnji biljni simbol Hrvatske. Na zidu ispred knjižnice je nacrtana i Milka Trnina, poznata operna pjevačica koju su zvali hrvatskim slavujem, a danas njeno ime nosi jedan od najljepših slapova na Plitvičkim jezerima. U našem hodniku slavnih je i ilirac Ljudevit Farkaš Vukotinović, čovjek višestrukih talenata, koji je Moslavinu zavolio dok je u njoj radio kao kotarski sudac. Napisao je mnoga djela o njezinoj flori i fauni, o proizvodnji vina, a izradio je i prvu litografsku kartu Moslavačke gore 1852. godine. Na osnovu nacrta iz arheološkog dijela našeg muzeja izradili smo maketu Garić-grada, jedne od nekoliko srednjovjekovnih utvrda na drevnoj Moslavačkoj gori. Ona je bila 10ak godina muzejski eksponat, a sada je u knjižnici. Školska knjižnica posjeduje bogat fond posvećen tradicijskoj gradnji, organizira predavanja i izložbe, a jednom prilikom smo ugostili izložbu maketa hrvatskih tradicijskih zdanja Drvodjeljske škole iz Zagreba.
Sudjelovali smo u nizu projekata ili smo ih sami pokretali. Kroz međunarodno događanje GWB – Međunarodni ženski kemijski doručak u suradnji s aktivom kemije zadnjih pet godina promoviramo drugačije znanstvene i industrijske prakse, s posebnim naglaskom na zelenoj kemiji. U EU projektu Interspecies dialogue bili smo vođe hrvatskog tima studenata. Projekt se bavio ponovnim uspostavljanjem narušenih empatijskih odnosa između čovjeka i okoline. U e-twinning projektu bavili smo se problemom otpada i zajedno sa suradnicima iz 9 europskih zemalja učestvovali u zelenoj čistki i danu bez otpada. Kroz projekt Mi jedemo odgovorno, uz film koji smo snimili – Snjeguljica i jabuka (o problemu pretjerane upotrebe pesticida) napravili smo Eko mapu ekoloških poljoprivrednika Moslavine s osnovnim podacima o poljoprivrednicima, njihovom adresom, proizvodima i postotkom pod ekološkom proizvodnjom. Pokušavamo se uključiti u događanja na gradskoj razini, kao i surađivati s gradskim ustanovama, pa smo tako radili na podizanju svijesti o klimatskim promjenama s kutinskom djecom iz vrtića u okviru štafetne utrke Running out of time, a svi zajedno smo se pobunili protiv plana naših političara da postanemo regionalni centar za spaljivanje otpada, budući da želimo drugačiju budućnost za sebe i našu djecu. Postali smo dio Inicijative kako bi Moslavačka gora postala UNESCO geopark.

Kako kaže njemački biolog Anreas Weber, prirodu trebamo čuvati ne samo zato što nam koristi ili zato što je njezina raznolikost postojala i prije nas, već zato što je volimo. Volimo je  jer smo dio nje, ali prije svega jer je ona dio nas. Ako svoju djecu učimo da u svijetu postoje vrijednosti, smisao, osjećaji, empatija, ljepota, ako ih naučimo razmišljati na ovaj način, možda se možemo nadati drugačijoj, ekološkoj budućnosti. I to bi bio naš dar, ma koliko skroman, živoj budućnosti.
                                            
Gordana Rešicki Degoricija
gordana.tsk@gmail.com
Tehnička škola Kutina