Čita li umjetna inteligencija lektiru?
/
„Inteligencija je (...) sposobnost razumijevanja svijeta i života na objektivan način te primjena znanja za rješavanje različitih problema. Inteligencija pojedinca sastoji se od širokih mogućnosti, kao što su: sposobnost uočavanja i razumijevanja objektivnih stvari; objektivnog svijeta i sebe; sposobnost stjecanja iskustva i znanja putem učenja; sposobnost razumijevanja i primjene znanja i iskustvo potrebno za analizu i rješavanje problema; sposobnost o udruživanju, rasuđivanju, presudama i odlučivanju; sposobnost jezične apstrakcije i generalizacije; sposobnost otkrivanja, pronalaska, kreativnosti i inovacija; sposobnost da se brzo i razumno nosi s kompleksnim okruženjem; i sposobnost predviđanja i uvida u razvoj i promjene stvari.”
Akerkar, R. (2019). Artificial Intelligence for Business. Sogndal: Springer, str. 4.
„Umjetna inteligencija dio je računalne znanosti (informatike) koji se bavi razvojem sposobnosti računala da obavljaju zadaće za koje je potreban neki oblik inteligencije, tj. da se mogu snalaziti u novim prilikama, učiti nove koncepte, donositi zaključke, razumjeti prirodni jezik, raspoznavati prizore i dr.“
Prister, V. (2019). Umjetna inteligencija. Media, Culture and Public Relations 10 (1), str. 69.
Tradicionalna manifestacija Noć knjige, koja se već 12 godina zaredom održava povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava (23. travnja) i Dana Hrvatske knjige (22. travnja), ove je godine u fokus stavila umjetnu inteligenciju.
Tema Sanjaju li roboti električne knjige pokazala se idealnom za obuhvaćanje dviju gorućih tema. Prva je izraženi trend nevoljkog čitanja „nezanimljivih“ lektira i knjiga općenito, kao stalna i aktualna tema koja ujedinjuje različite struke oko istog cilja — isticanja važnosti i dobrobiti čitanja. Druga je korištenje umjetne inteligencije u svakodnevnom životu, pri čemu je doživljavamo kao „samorazumljiv“ dio naše svakodnevice koji se učestalo koristi, ali mnogo rjeđe propituje. Često, primjerice, i ne primjećujemo, ili zaboravljamo osvijestiti, da je razvoj umjetne inteligencije postignuće upravo „obične“ ljudske inteligencije i znanja.
Jedno revolucionarno dostignuće do kojeg je čovjek došao razvijajući umjetnu inteligenciju, međutim, ipak nije prošlo neopaženo. U studenom 2022. godine predstavljen je jedan od najnaprednijih javno dostupnih chatbootova - Chat GPT. Taj visoko sposoban komunikacijski alat u vlasništvu kompanije Open AI, koji razumije i generira prirodni jezični tekst, stvara sadržaje, prevodi, obrađuje veliki volumen, zahtijeva i generira velik broj odgovora u kratkom vremenu, fleksibilan je i trenira se na širokom rasponu tema i domena, što ga čini univerzalnim i primjenjivim na različitim poljima.
Poznavanje prirodnog jezika i „urođene” reakcije tijekom komunikacije brzinom svjetlosti postavili su Chat GPT na mjesto uvaženog sugovornika koji plijeni pozornost masa, pogotovo djece, koja su u svojim formativnim godinama najranjivija skupina, a čije su kritičko promišljanje i vrednovanje informacijskih izvora podložni mnogim utjecajima i (digitalnim) izazovima.
S obzirom na sve navedeno, želeći djeci približiti svijet umjetno stvorene inteligencije, njegove prednosti i zamke te ponoviti im dobrobiti čitanja, istovremeno podcrtavajući važnost informacijske pismenosti, revolucionarni Chat GPT odabran je kao logičan sugovornik.
Predavanje „Čita li umjetna inteligencija lektiru?”, strukturirano od tri tematske cjeline i popraćeno, radi lakšeg praćenja, vizualno atraktivnom PowerPoint prezentacijom, održano je u okviru manifestacije Noći knjige u Knjižnici Ivana Gorana Kovačića – KGZ za učenike tri četvrta razreda OŠ Davorina Trstenjaka u dva termina: 21. travnja 2023. i 24. travnja 2023.
Prva cjelina „Kako uči naš mozak” imala je za cilj upoznati djecu s funkcijom mozga u stvaranju znanja. Ljudski mozak koristi oko 85 milijardi neurona, koji neprestano prenose električne impulse, čineći desetke tisuća veza sa svojim susjednim stanicama. Ta nevjerojatno složena struktura za učenje, rasuđivanje i apstraktno razmišljanje bila je osnova za razvoj umjetne inteligencije. Tijekom prvog dijela odgovoreno je na pitanja: d čega se sastoji mozak?, Kako se stvaraju sinapse?, Kako svako novo učenje i transmisija informacije mijenjaju izgled mozga? Zašto je znatiželja važna? Kako mozak raste i koja je uloga čitanja u tom procesu? Zašto mozak onih koji više čitaju svijetli jače?
Druga cjelina „Umjetna inteligencija” predstavila je ukratko primjere primjene umjetne inteligencije u svakodnevnom životu. Od otključavanja mobitela putem prepoznavanja lica, usluga raznih tražilica poput „Hey Google?”, inteligentnih navigacija za dobivanje prometnih informacija u stvarnom vremenu, pametni kućni uređaji, robot-usisavači i grijanje koji se uključuju daljinski pa sve do autoindustrije, svemirskih postaja i vrste umjetne inteligencije koji služe kao pomagala za obavljanje zahtjevnih i teških zadataka koje čovjek ne može obaviti u jednakom vremenu i opsegu.
Nakon upoznavanja s primjerima umjetne inteligencije slijedio je i treći dio, „Tko nije pročitao lektiru?”.
Prema Hrvatskoj enciklopediji LZMK, pojam lektira podrazumijeva „propisani popis književnih djela primjerenih dobi učenika koji se sastavlja za svaki razred. Djela se odabiru prema književnoj vrijednosti, vrsti i snazi poruka, a učenici ih trebaju pročitati i analizirati, tumačiti piščeve stvaralačke motive i poruke, uživljavati se u vrijeme nastanka djela i slično. Lektira je važan dio nastave materinskog jezika. Čitanjem lektire učenike se usmjerava na samostalno služenje knjigom, razvija se interes i navika čitanja, obogaćuje se rječnik i izoštrava kriterij osobnog odabira i pristupa knjizi.”
Nerijetko nezanimljiva, dosadna, obvezna i još k tome ima puno stranica, knjiga vrlo lako gubi bitku s digitalnim medijima. No što ako pred „digitalne okupatore“ i umjetnu inteligenciju postavimo drugačiji zadatak? Što ako ih postavimo pred ispit znanja?
Čita li umjetna inteligencija kao djeca? Kako odgovara na pitanja o pročitanoj lektiri?
U suradnji s učiteljicama, odabrala sam roman Ante Gardaša „Duh u močvari”, obveznu lektiru za četvrte razrede osnovne škole, pronašla na internetskim stranicama kviz na temu knjige „Duh u močvari“ i riješila ga s učenicima. Djeca su uglas odgovorila točno na sva postavljena pitanja jer su lektiru svi pročitali. Dotad nezanimljiva i dosadna obavezna lektira odjednom je dobila na važnosti u trenutku kad se u igru trebao uključiti i Chat GPT.
Nakon što sam ispitala djecu i dobila njihove odgovore, ista su pitanja postavljena sveznajućem Chat GPT-u. Prije samog početka razgovora s Chatom postavljena je teza: Učenici su bolje informirani od umjetne inteligencije!
Chat GPT je, koristeći njemu dostupan jezični arhiv i rječnik, instantno, djelujući sigurno u svoj odgovor, na postavljena pitanje davao (provjereno i očekivano) netočne odgovore!
Već na prvo pitanje Tko je napisao djelo „Duh u močvari”?, Chat GPT ne daje točan podatak. Odgovor je smiješan i besmislen, a djeca znaju tko je autor djela, što je izazvalo ovacije i pobjedu nad „sveznajućom” umjetnom inteligencijom. Na pitanje tko su likovi Bakalar i Slanina u djelu Chat nudi rješenje koje dakako nema veze s knjigom. Slijedila su nova pitanja i novi netočni odgovori. Ponovno slatka pobjeda; ne samo da su znali riješiti kviz ̶ riješili su ga bolje od umjetne inteligencije!
Čitanje lektire: učenici (1) : umjetna inteligencija (0)
Do kraja predavanja postavljena su i pitanja nevezana za odabranu lektiru te su na neka od njih dobiveni točni odgovori, što je samo još više naglasilo zamke korištenja Chat GPT-a.
Umjetna inteligencija nije ni sveznajuća ni pouzdana, već je uslužni alat koji postoji da bi nam pomogao i olakšao korištenje usvojenim i poznatim činjenicama. A ponekad nas može i dobro nasmijati. Djeci je objašnjeno da točnost svih informacija treba provjeravati, pogotovo onih dobivenih iz nepouzdanih izvora. Lektirni je kviz pokazao da je Chat GPT doduše vrlo zabavan, ali ipak nepouzdan pomagač kad je čitanje i pisanje lektire u pitanju.
Predavanje je, očekivano, poslužilo kao još jedan dobar način naglašavanja važnosti čitanja, kritičkog promišljanja pročitanog, važnosti provjeravanja dobivene informacije i informacijskog izvora. Naglasilo je i važnost i ulogu ljudskog mozga, nenadmašne strukture za proizvodnju znanja i inteligencije kao osnove za razvoj umjetne inteligencije, koja je ipak, nemojmo zaboraviti, samo kopija one naše. Za razliku od djece, Chat GPT nije čitao lektiru, odgovarao je mehanički i izbacio smiješne odgovore. Želimo li dakle smisleno čitati, pisati i govoriti te kritički razmišljati o svijetu koji nas okružuje, hm, čini se da lektiru ipak treba čitati!
Ivana Palčić Borić
Knjižnica Ivana Gorana Kovačića – KGZ
ivana.palcic.boric@kgz.hr
Akerkar, R. (2019). Artificial Intelligence for Business. Sogndal: Springer, str. 4.
„Umjetna inteligencija dio je računalne znanosti (informatike) koji se bavi razvojem sposobnosti računala da obavljaju zadaće za koje je potreban neki oblik inteligencije, tj. da se mogu snalaziti u novim prilikama, učiti nove koncepte, donositi zaključke, razumjeti prirodni jezik, raspoznavati prizore i dr.“
Prister, V. (2019). Umjetna inteligencija. Media, Culture and Public Relations 10 (1), str. 69.
Tradicionalna manifestacija Noć knjige, koja se već 12 godina zaredom održava povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava (23. travnja) i Dana Hrvatske knjige (22. travnja), ove je godine u fokus stavila umjetnu inteligenciju.
Tema Sanjaju li roboti električne knjige pokazala se idealnom za obuhvaćanje dviju gorućih tema. Prva je izraženi trend nevoljkog čitanja „nezanimljivih“ lektira i knjiga općenito, kao stalna i aktualna tema koja ujedinjuje različite struke oko istog cilja — isticanja važnosti i dobrobiti čitanja. Druga je korištenje umjetne inteligencije u svakodnevnom životu, pri čemu je doživljavamo kao „samorazumljiv“ dio naše svakodnevice koji se učestalo koristi, ali mnogo rjeđe propituje. Često, primjerice, i ne primjećujemo, ili zaboravljamo osvijestiti, da je razvoj umjetne inteligencije postignuće upravo „obične“ ljudske inteligencije i znanja.
Jedno revolucionarno dostignuće do kojeg je čovjek došao razvijajući umjetnu inteligenciju, međutim, ipak nije prošlo neopaženo. U studenom 2022. godine predstavljen je jedan od najnaprednijih javno dostupnih chatbootova - Chat GPT. Taj visoko sposoban komunikacijski alat u vlasništvu kompanije Open AI, koji razumije i generira prirodni jezični tekst, stvara sadržaje, prevodi, obrađuje veliki volumen, zahtijeva i generira velik broj odgovora u kratkom vremenu, fleksibilan je i trenira se na širokom rasponu tema i domena, što ga čini univerzalnim i primjenjivim na različitim poljima.
Poznavanje prirodnog jezika i „urođene” reakcije tijekom komunikacije brzinom svjetlosti postavili su Chat GPT na mjesto uvaženog sugovornika koji plijeni pozornost masa, pogotovo djece, koja su u svojim formativnim godinama najranjivija skupina, a čije su kritičko promišljanje i vrednovanje informacijskih izvora podložni mnogim utjecajima i (digitalnim) izazovima.
S obzirom na sve navedeno, želeći djeci približiti svijet umjetno stvorene inteligencije, njegove prednosti i zamke te ponoviti im dobrobiti čitanja, istovremeno podcrtavajući važnost informacijske pismenosti, revolucionarni Chat GPT odabran je kao logičan sugovornik.
Predavanje „Čita li umjetna inteligencija lektiru?”, strukturirano od tri tematske cjeline i popraćeno, radi lakšeg praćenja, vizualno atraktivnom PowerPoint prezentacijom, održano je u okviru manifestacije Noći knjige u Knjižnici Ivana Gorana Kovačića – KGZ za učenike tri četvrta razreda OŠ Davorina Trstenjaka u dva termina: 21. travnja 2023. i 24. travnja 2023.
Prva cjelina „Kako uči naš mozak” imala je za cilj upoznati djecu s funkcijom mozga u stvaranju znanja. Ljudski mozak koristi oko 85 milijardi neurona, koji neprestano prenose električne impulse, čineći desetke tisuća veza sa svojim susjednim stanicama. Ta nevjerojatno složena struktura za učenje, rasuđivanje i apstraktno razmišljanje bila je osnova za razvoj umjetne inteligencije. Tijekom prvog dijela odgovoreno je na pitanja: d čega se sastoji mozak?, Kako se stvaraju sinapse?, Kako svako novo učenje i transmisija informacije mijenjaju izgled mozga? Zašto je znatiželja važna? Kako mozak raste i koja je uloga čitanja u tom procesu? Zašto mozak onih koji više čitaju svijetli jače?
Druga cjelina „Umjetna inteligencija” predstavila je ukratko primjere primjene umjetne inteligencije u svakodnevnom životu. Od otključavanja mobitela putem prepoznavanja lica, usluga raznih tražilica poput „Hey Google?”, inteligentnih navigacija za dobivanje prometnih informacija u stvarnom vremenu, pametni kućni uređaji, robot-usisavači i grijanje koji se uključuju daljinski pa sve do autoindustrije, svemirskih postaja i vrste umjetne inteligencije koji služe kao pomagala za obavljanje zahtjevnih i teških zadataka koje čovjek ne može obaviti u jednakom vremenu i opsegu.
Nakon upoznavanja s primjerima umjetne inteligencije slijedio je i treći dio, „Tko nije pročitao lektiru?”.
Prema Hrvatskoj enciklopediji LZMK, pojam lektira podrazumijeva „propisani popis književnih djela primjerenih dobi učenika koji se sastavlja za svaki razred. Djela se odabiru prema književnoj vrijednosti, vrsti i snazi poruka, a učenici ih trebaju pročitati i analizirati, tumačiti piščeve stvaralačke motive i poruke, uživljavati se u vrijeme nastanka djela i slično. Lektira je važan dio nastave materinskog jezika. Čitanjem lektire učenike se usmjerava na samostalno služenje knjigom, razvija se interes i navika čitanja, obogaćuje se rječnik i izoštrava kriterij osobnog odabira i pristupa knjizi.”
Nerijetko nezanimljiva, dosadna, obvezna i još k tome ima puno stranica, knjiga vrlo lako gubi bitku s digitalnim medijima. No što ako pred „digitalne okupatore“ i umjetnu inteligenciju postavimo drugačiji zadatak? Što ako ih postavimo pred ispit znanja?
Čita li umjetna inteligencija kao djeca? Kako odgovara na pitanja o pročitanoj lektiri?
U suradnji s učiteljicama, odabrala sam roman Ante Gardaša „Duh u močvari”, obveznu lektiru za četvrte razrede osnovne škole, pronašla na internetskim stranicama kviz na temu knjige „Duh u močvari“ i riješila ga s učenicima. Djeca su uglas odgovorila točno na sva postavljena pitanja jer su lektiru svi pročitali. Dotad nezanimljiva i dosadna obavezna lektira odjednom je dobila na važnosti u trenutku kad se u igru trebao uključiti i Chat GPT.
Nakon što sam ispitala djecu i dobila njihove odgovore, ista su pitanja postavljena sveznajućem Chat GPT-u. Prije samog početka razgovora s Chatom postavljena je teza: Učenici su bolje informirani od umjetne inteligencije!
Chat GPT je, koristeći njemu dostupan jezični arhiv i rječnik, instantno, djelujući sigurno u svoj odgovor, na postavljena pitanje davao (provjereno i očekivano) netočne odgovore!
Već na prvo pitanje Tko je napisao djelo „Duh u močvari”?, Chat GPT ne daje točan podatak. Odgovor je smiješan i besmislen, a djeca znaju tko je autor djela, što je izazvalo ovacije i pobjedu nad „sveznajućom” umjetnom inteligencijom. Na pitanje tko su likovi Bakalar i Slanina u djelu Chat nudi rješenje koje dakako nema veze s knjigom. Slijedila su nova pitanja i novi netočni odgovori. Ponovno slatka pobjeda; ne samo da su znali riješiti kviz ̶ riješili su ga bolje od umjetne inteligencije!
Čitanje lektire: učenici (1) : umjetna inteligencija (0)
Do kraja predavanja postavljena su i pitanja nevezana za odabranu lektiru te su na neka od njih dobiveni točni odgovori, što je samo još više naglasilo zamke korištenja Chat GPT-a.
Umjetna inteligencija nije ni sveznajuća ni pouzdana, već je uslužni alat koji postoji da bi nam pomogao i olakšao korištenje usvojenim i poznatim činjenicama. A ponekad nas može i dobro nasmijati. Djeci je objašnjeno da točnost svih informacija treba provjeravati, pogotovo onih dobivenih iz nepouzdanih izvora. Lektirni je kviz pokazao da je Chat GPT doduše vrlo zabavan, ali ipak nepouzdan pomagač kad je čitanje i pisanje lektire u pitanju.
Predavanje je, očekivano, poslužilo kao još jedan dobar način naglašavanja važnosti čitanja, kritičkog promišljanja pročitanog, važnosti provjeravanja dobivene informacije i informacijskog izvora. Naglasilo je i važnost i ulogu ljudskog mozga, nenadmašne strukture za proizvodnju znanja i inteligencije kao osnove za razvoj umjetne inteligencije, koja je ipak, nemojmo zaboraviti, samo kopija one naše. Za razliku od djece, Chat GPT nije čitao lektiru, odgovarao je mehanički i izbacio smiješne odgovore. Želimo li dakle smisleno čitati, pisati i govoriti te kritički razmišljati o svijetu koji nas okružuje, hm, čini se da lektiru ipak treba čitati!
Ivana Palčić Borić
Knjižnica Ivana Gorana Kovačića – KGZ
ivana.palcic.boric@kgz.hr