Panel “LGBTIQ-fobija u obrazovanju”: inkluzivne usluge, intelektualna sloboda, otpor, pravo na obrazovanje – gdje su tu školske knjižnice?
U Rijeci je od 10. do 12. listopada 2024. održano osmo izdanje Festivala queer i feminističke kulture Smogua koji osmu godinu zaredom organizira Lezbijska organizacija Rijeka “LORI”. Festival kroz različite umjetničke i aktivističke prakse, panel-rasprave, predavanja, razgovore i filmske projekcije propituje predrasude, zastupa marginalizirane i ranjive skupine te se bori za ostvarivanje ljudskih prava. Krovna tema ovogodišnjeg Festivala bila je “Otpor i otpornost” (problematika dobivanja azila u Hrvatskoj; glasovi Romkinja u Europi; emancipacija žena, lezbijki, interspolnih i nebinarnih osoba u Iranu i Afganistanu). Temom se željelo skrenuti pažnju na važnost očuvanja ljudskih prava u izazovnim vremenima te na snagu zajedništva i iznalaženja novih načina za ostvarivanje društvenih promjena. Na Festivalu je sudjelovalo više od 45 umjetnika/ica i aktivista/kinja, 20 organizacija, kolektiva, inicijativa iz 10-ak zemalja s 20-ak događaja na sedam lokacija u centru Rijeke.
Festival je otvoren panel-raspravom “LGBTIQ-fobija u obrazovanju” koja je dio projekta “Sigurnost i jednakost u školskim klupama” s ciljem unapređenja inkluzije, jednakosti i nediskriminacije u obrazovanju te osiguranja podrške za LGBTIQ+ mlade. Raspravu je moderirala Anamarija Sočo iz udruge Status M (udruga se bori za društvo nenasilja, inkluzije i rodne ravnopravnosti), a u njoj su sudjelovale Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Helena de Karina, nastavnica u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji, Michaela Gojevic, studentica i aktivistica (Inicijativa AUT) te Gordana Rešicki Degoricija, knjižničarka u Tehničkoj školi Kutina.
Festival je otvoren panel-raspravom “LGBTIQ-fobija u obrazovanju” koja je dio projekta “Sigurnost i jednakost u školskim klupama” s ciljem unapređenja inkluzije, jednakosti i nediskriminacije u obrazovanju te osiguranja podrške za LGBTIQ+ mlade. Raspravu je moderirala Anamarija Sočo iz udruge Status M (udruga se bori za društvo nenasilja, inkluzije i rodne ravnopravnosti), a u njoj su sudjelovale Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Helena de Karina, nastavnica u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji, Michaela Gojevic, studentica i aktivistica (Inicijativa AUT) te Gordana Rešicki Degoricija, knjižničarka u Tehničkoj školi Kutina.
Na otvorenju je voditeljica Festivala Antonija Stojanović Almesberger iz udruge “LORI” naglasila da je jedna od ključnih tema kojom se udruga godinama bavi suzbijanje LGBTIQ fobija u sustavu obrazovanja, u sklopu čega provode radionice i predavanja s učenicama i učenicima srednjih škola u Rijeci i okolici, kao i seminare za nastavno i stručno osoblje te je naglasila: “Zaista vjerujemo u to da zajedničkim naporima i holističkim pristupom kroz razmjenu znanja i iskustva možemo pridonijeti tome da naše društvo postane plemenitije društvo koje osigurava jednake mogućnosti i prava za sve nas, bez obzira na naše razlike.”
Iako je u posljednjih 20-ak godina došlo do pomaka i napretka u društvu, zaključak panela je da smo kao društvo daleko od idealne situacije, da je LGBTIQ+ fobija i dalje ukorijenjena u naše društvo, da je obrazovni sustav u velikoj mjeri homofoban, što se ogleda u nizu diskriminatornih praksi, od nevidljivosti do eksplicitnog nasilja. Najveći dio promjena rezultat je rada nevladinih udruga i hrabrih istupa pojedinaca protiv patrijarhalnih i homofobnih stavova zajednice. Pozitivni pomaci u odgojno-obrazovnom sustavu ogledaju se u tome da su nevladine udruge uspjele obuhvatiti samo jedan dio učenika, nastavnog osoblja i stručnih suradnika edukativnim sadržajima. Neke škole redovito i uspješno provode Građanski odgoj i obrazovanje koji uključuje i tematike nestandardnih oblika seksualnosti, a i velik dio mladih ljudi pod utjecajem popularne kulture dolazi do drugačijih, otvorenijih i inkluzivnijih iskustava te ih ugrađuju u svoje stavove. Unatoč tome, iskustvo školovanja za mlade osobe, a vezano uz perspektivu LGBTIQ tema, uključuje prvenstveno nevidljivost, ali i homofobiju i transfobiju koje ne dolaze samo od vršnjaka, već i nastavnog osoblja i roditelja. “Republika Hrvatska danas je jedna od država EU koja nema poseban strateški dokument vezan uz prava LGBTIQ zajednice, a prošle su 24 godine od donošenja temeljnih zakona vezanih uz diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije“, navela je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
Zaključak je da se do uključivog društva koje osigurava jednake mogućnosti za sve dolazi holističkim pristupom, zajedničkim naporom svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa i svakako podrškom te zaštitom sustava kroz zakonski okvir i strateške dokumente vezane uz LGBIQ+ zajednicu.
Nakon panela uslijedilo je online predavanje Petera Dankmeijera, direktora organizacije GALE (globalne mreže učitelja o seksualnoj raznolikosti) i Edu-Diverse (nizozemskog stručnog centra za seksualnu raznolikost u obrazovanju) koji je prezentirao međunarodne prakse i svoje iskustvo rada u navedenom području, a potom se riječka Kružna ulica, odnosno Palach, pretvorila u šareni Queer grad gdje se moglo razgovarati s predstavnicama i predstavnicima desetak udruga iz cijele Hrvatske koje rade s mladima i/ili u području ljudskih prava, čuti inspirativne priče i povezati se sa zajednicom.
Iako u hrvatskom školskom knjižničarstvu LGBTIQ tema nema, a LGBTIQ učenici su gotovo nevidljivi, oni su ipak tu i trebaju doći do informacija i građe. Seksualnost je manji, ali iznimno važan element u razvoju njihovih osobnossti na osnovu koje ne smiju biti diskriminirani. Svi učenici zaslužuju sigurno i poticajno školsko okruženje gdje mogu učiti i rasti. Knjige i knjižnične usluge trebale bi biti prozori i vrata koja otvaraju raznolike svjetove i iskustva, a školska knjižnica mjesto nadogradnje formalnog obrazovanja, polazna točka pristupa različitim informacijama i razvijanja zbirki i usluga koje podržavaju ne samo raznolikost građe, nego i prava čitatelja.
Iako je u posljednjih 20-ak godina došlo do pomaka i napretka u društvu, zaključak panela je da smo kao društvo daleko od idealne situacije, da je LGBTIQ+ fobija i dalje ukorijenjena u naše društvo, da je obrazovni sustav u velikoj mjeri homofoban, što se ogleda u nizu diskriminatornih praksi, od nevidljivosti do eksplicitnog nasilja. Najveći dio promjena rezultat je rada nevladinih udruga i hrabrih istupa pojedinaca protiv patrijarhalnih i homofobnih stavova zajednice. Pozitivni pomaci u odgojno-obrazovnom sustavu ogledaju se u tome da su nevladine udruge uspjele obuhvatiti samo jedan dio učenika, nastavnog osoblja i stručnih suradnika edukativnim sadržajima. Neke škole redovito i uspješno provode Građanski odgoj i obrazovanje koji uključuje i tematike nestandardnih oblika seksualnosti, a i velik dio mladih ljudi pod utjecajem popularne kulture dolazi do drugačijih, otvorenijih i inkluzivnijih iskustava te ih ugrađuju u svoje stavove. Unatoč tome, iskustvo školovanja za mlade osobe, a vezano uz perspektivu LGBTIQ tema, uključuje prvenstveno nevidljivost, ali i homofobiju i transfobiju koje ne dolaze samo od vršnjaka, već i nastavnog osoblja i roditelja. “Republika Hrvatska danas je jedna od država EU koja nema poseban strateški dokument vezan uz prava LGBTIQ zajednice, a prošle su 24 godine od donošenja temeljnih zakona vezanih uz diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije“, navela je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
Zaključak je da se do uključivog društva koje osigurava jednake mogućnosti za sve dolazi holističkim pristupom, zajedničkim naporom svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa i svakako podrškom te zaštitom sustava kroz zakonski okvir i strateške dokumente vezane uz LGBIQ+ zajednicu.
Nakon panela uslijedilo je online predavanje Petera Dankmeijera, direktora organizacije GALE (globalne mreže učitelja o seksualnoj raznolikosti) i Edu-Diverse (nizozemskog stručnog centra za seksualnu raznolikost u obrazovanju) koji je prezentirao međunarodne prakse i svoje iskustvo rada u navedenom području, a potom se riječka Kružna ulica, odnosno Palach, pretvorila u šareni Queer grad gdje se moglo razgovarati s predstavnicama i predstavnicima desetak udruga iz cijele Hrvatske koje rade s mladima i/ili u području ljudskih prava, čuti inspirativne priče i povezati se sa zajednicom.
Iako u hrvatskom školskom knjižničarstvu LGBTIQ tema nema, a LGBTIQ učenici su gotovo nevidljivi, oni su ipak tu i trebaju doći do informacija i građe. Seksualnost je manji, ali iznimno važan element u razvoju njihovih osobnossti na osnovu koje ne smiju biti diskriminirani. Svi učenici zaslužuju sigurno i poticajno školsko okruženje gdje mogu učiti i rasti. Knjige i knjižnične usluge trebale bi biti prozori i vrata koja otvaraju raznolike svjetove i iskustva, a školska knjižnica mjesto nadogradnje formalnog obrazovanja, polazna točka pristupa različitim informacijama i razvijanja zbirki i usluga koje podržavaju ne samo raznolikost građe, nego i prava čitatelja.
