Različitost u dječjoj književnosti i obrazovni mediji u migracijskom društvu: kontroverze, refleksije i potencijali
U Zagrebu je 26. i 27. rujna 2024. godine održana radionica “Različitost u knjigama za djecu: kontroverze, refleksije i potencijali“ u organizaciji Goethe-Instituta, pod vodstvom prof. dr. sc. Viole B. Georgi i prof. dr. sc. Markusa Heidea sa Sveučilišta u Hildesheimu. Dvodnevna radionica imala je simultani prijevod na njemački i hrvatski jezik, a istražila je različite dimenzije i koncepte raznolikosti s posebnim naglaskom na prikazivanje te tematike u dječjoj književnosti. Kroz pitanja poput “Čije se priče pričaju? Tko govori, a tko je implicirani čitatelj?“ sudionici su se bavili razmišljanjima o tome kako književnost može oblikovati percepciju raznolikosti kod mladih čitatelja, pružajući djeci priliku za prepoznavanjem i razumijevanjem vlastite i tuđe stvarnosti.
Radionica je dodatno potaknula raspravu o potencijalu književnosti za mlade u kreiranju inkluzivnih društvenih okruženja, naglašavajući kako dječje knjige mogu ponuditi ne samo refleksiju izazova, već i priliku za razvoj društva u kojem će različite perspektive i identiteti biti prikazani autentično i bez stereotipa. Na radionici su sudjelovali knjižničari i knjižničarke, književne kritičarke, prevoditeljice, strip crtači iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske.
Obrazovni mediji kao ključni faktor u migracijskom društvu
Migracija, koja uključuje dobrovoljno ili prisilno preseljenje ljudi, oblikovala je društva diljem svijeta, a migracijska iskustva, od ratova i kolonijalizma do suvremenih ekonomskih migracija, ostavljaju dubok trag na društvenu strukturu. U suvremenom kontekstu, migracije ne pogađaju samo one koji se sele, već društva u cijelosti, obogaćujući ih kulturnom, jezičnom i povijesnom raznolikošću.
U tom okruženju, obrazovni mediji igraju ključnu ulogu, ne samo kao udžbenici, već i kroz digitalne sadržaje poput igara, podcasta i video-priloga. Kroz te medije oblikuju se percepcije pripadnosti i identiteta, što podrazumijeva kritički osvrt na poruke koje se njima prenose. U migracijskom društvu obrazovni mediji, od udžbenika do virtualnih formata, trebali bi osigurati zastupljenost različitih glasova i životnih priča.
Normalizacija raznolikosti: kritički pogled na prikaz manjina
Jedan od ključnih izazova obrazovnih medija leži u načinu na koji prikazuju raznolike skupine. Umjesto predstavljanja manjina kao “drugačijih“, ključno je izbjeći pojednostavljene stereotipe i prikazati raznolikost unutar svake skupine, posebno kroz koncept intersekcionalnosti. Složenost identiteta – uključujući rod, rasu, migracijske korijene i ostale faktore – zahtijeva pristup koji omogućuje autentičnost prikaza, odražavajući životna iskustva koja nisu samo priče o izazovima, već i o otpornosti i zajedništvu.
Različitost je najvjernije prikazana u knjigama za djecu i mlade. Potkraj 19. stoljeća dječja književnost postaje složenija. Središnja mjesta zauzimaju ženski likovi: “junakinje“, protagonistice, pripovjedačice. Životna iskustva djece (dječaci i djevojčice) dolaze u fokus. Primjer za to je knjiga Louise May Alcott “Little women“ (autor, autobiografski, četiri djevojke u sredini) podrazumijevane mlade čitatelje i priča o uspjehu jedne žene. Moderna dječja književnost izražava različite svjetove i iskustva. Za čitatelja se odražavaju vlastita iskustva i alternativni svjetovi postaju opipljivi. Književnost može prenijeti zahvalno razumijevanje drugosti/različitosti.
Primjeri knjiga u kojima je prikazana različitost: Johanna Spyri: “Heidi”, Jasminka Petrović: “O dugmetu i sreći” (bavi se problemima djece s invaliditetom i njihovom inkluzijom u društvu), Athina Biniou: “Pirulito i Rozalija” (gluhonijemost), Francisco X. Stork: “Marcelo u stvarnome svijetu” (autizam).
U dječjoj književnosti politički je značajno tko je prikazan plus kako je netko prikazan. Reprezentacija je politička, tj. komunicira sudjelovanje i uključenost. Primjer je knjiga: Dr. Seuss “The Sneetches and the other stories” i knjiga Julije Donaldson: Smrveni i Smlavi.
Ispod fasade duhovitog ludila krije se kritika institucionalne kulture, društvenih normi koje uključuju invalidna tijela i umove te rodnih, klasnih i društvenih struktura – pojavljuju se teme koje su prisutne kako u knjizi “Alisa u zemlji čuda“ (Lewis Carrol) tako i u psihološkim i medicinskim diskursima vremena u kojima je živio autor.
Uključivanje povijesnog konteksta migracija, posebno u vezi s kolonijalnim naslijeđem i globalnim migracijama, može proširiti razumijevanje učenika i učenica, ne samo o poteškoćama već i o dubokim vezama među društvima i važnosti zajedničke povijesti. Tako obrazovni mediji mogu služiti kao platforma za suptilne, ali duboke refleksije o migraciji, potičući rasprave koje dovode do boljeg razumijevanja i razvijanja kritičkog mišljenja.
Obrazovni mediji kao prostor za kontroverzu i refleksiju
U društvenom kontekstu obilježenom migracijom, obrazovni mediji trebali bi omogućiti prostor za raspravu i refleksiju. Pitanja o integraciji, asimilaciji, pravu na azil te o povijesti i posljedicama migracija pridonose širem razumijevanju migracijskih izazova. Takve rasprave pomažu mladima u oblikovanju vlastitih mišljenja te im omogućuju bolje razumijevanje raznih perspektiva i alternativa koje podržavaju društvenu jednakost.
Obrazovni mediji za sve: prilagođavanje različitim potrebama
Kako bi bili učinkoviti, obrazovni mediji moraju odgovoriti na specifične potrebe i stvarnost svih učenika, a posebno onih koji su pogođeni rasizmom ili su izloženi izazovima migracijskog društva. Prilikom odabira medijskih sadržaja ključno je postaviti pitanja poput: “Uzima li se u obzir jezična raznolikost? Potiče li sadržaj kritičko promišljanje identiteta i pripadnosti? Prikazuju li materijali raznolikost iskustava i perspektiva?”. Ovaj pristup omogućuje učenicima sigurno okruženje za učenje i istraživanje vlastitih identiteta te pruža priliku za konstruktivnu povratnu informaciju i raspravu.
Praznine kao prilika za oblikovanje budućnosti umjesto zaključka
Obrazovni mediji u migracijskom društvu ne mogu obuhvatiti sve aspekte te složene stvarnosti, no prepoznavanje i popunjavanje praznina kroz različite formate doprinosi stvaranju inkluzivnije budućnosti. Nove generacije tako dobivaju priliku oblikovati društvo koje će bolje odražavati njihovu stvarnost i pružiti im prostor za zajednički razvoj.
U konačnici, radionica o raznolikosti u dječjoj književnosti i obrazovni mediji u migracijskom društvu podsjećaju na važnost razumijevanja prošlosti i sadašnjosti kroz otvorene i kritičke perspektive. To je ključni korak prema inkluzivnijem društvu koje prepoznaje i cijeni bogatstvo koje donosi raznolikost.
Prikaz sudionika na stručnom skupu
Radionica je dodatno potaknula raspravu o potencijalu književnosti za mlade u kreiranju inkluzivnih društvenih okruženja, naglašavajući kako dječje knjige mogu ponuditi ne samo refleksiju izazova, već i priliku za razvoj društva u kojem će različite perspektive i identiteti biti prikazani autentično i bez stereotipa. Na radionici su sudjelovali knjižničari i knjižničarke, književne kritičarke, prevoditeljice, strip crtači iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske.
Obrazovni mediji kao ključni faktor u migracijskom društvu
Migracija, koja uključuje dobrovoljno ili prisilno preseljenje ljudi, oblikovala je društva diljem svijeta, a migracijska iskustva, od ratova i kolonijalizma do suvremenih ekonomskih migracija, ostavljaju dubok trag na društvenu strukturu. U suvremenom kontekstu, migracije ne pogađaju samo one koji se sele, već društva u cijelosti, obogaćujući ih kulturnom, jezičnom i povijesnom raznolikošću.
U tom okruženju, obrazovni mediji igraju ključnu ulogu, ne samo kao udžbenici, već i kroz digitalne sadržaje poput igara, podcasta i video-priloga. Kroz te medije oblikuju se percepcije pripadnosti i identiteta, što podrazumijeva kritički osvrt na poruke koje se njima prenose. U migracijskom društvu obrazovni mediji, od udžbenika do virtualnih formata, trebali bi osigurati zastupljenost različitih glasova i životnih priča.
Normalizacija raznolikosti: kritički pogled na prikaz manjina
Jedan od ključnih izazova obrazovnih medija leži u načinu na koji prikazuju raznolike skupine. Umjesto predstavljanja manjina kao “drugačijih“, ključno je izbjeći pojednostavljene stereotipe i prikazati raznolikost unutar svake skupine, posebno kroz koncept intersekcionalnosti. Složenost identiteta – uključujući rod, rasu, migracijske korijene i ostale faktore – zahtijeva pristup koji omogućuje autentičnost prikaza, odražavajući životna iskustva koja nisu samo priče o izazovima, već i o otpornosti i zajedništvu.
Različitost je najvjernije prikazana u knjigama za djecu i mlade. Potkraj 19. stoljeća dječja književnost postaje složenija. Središnja mjesta zauzimaju ženski likovi: “junakinje“, protagonistice, pripovjedačice. Životna iskustva djece (dječaci i djevojčice) dolaze u fokus. Primjer za to je knjiga Louise May Alcott “Little women“ (autor, autobiografski, četiri djevojke u sredini) podrazumijevane mlade čitatelje i priča o uspjehu jedne žene. Moderna dječja književnost izražava različite svjetove i iskustva. Za čitatelja se odražavaju vlastita iskustva i alternativni svjetovi postaju opipljivi. Književnost može prenijeti zahvalno razumijevanje drugosti/različitosti.
Primjeri knjiga u kojima je prikazana različitost: Johanna Spyri: “Heidi”, Jasminka Petrović: “O dugmetu i sreći” (bavi se problemima djece s invaliditetom i njihovom inkluzijom u društvu), Athina Biniou: “Pirulito i Rozalija” (gluhonijemost), Francisco X. Stork: “Marcelo u stvarnome svijetu” (autizam).
U dječjoj književnosti politički je značajno tko je prikazan plus kako je netko prikazan. Reprezentacija je politička, tj. komunicira sudjelovanje i uključenost. Primjer je knjiga: Dr. Seuss “The Sneetches and the other stories” i knjiga Julije Donaldson: Smrveni i Smlavi.
Ispod fasade duhovitog ludila krije se kritika institucionalne kulture, društvenih normi koje uključuju invalidna tijela i umove te rodnih, klasnih i društvenih struktura – pojavljuju se teme koje su prisutne kako u knjizi “Alisa u zemlji čuda“ (Lewis Carrol) tako i u psihološkim i medicinskim diskursima vremena u kojima je živio autor.
Uključivanje povijesnog konteksta migracija, posebno u vezi s kolonijalnim naslijeđem i globalnim migracijama, može proširiti razumijevanje učenika i učenica, ne samo o poteškoćama već i o dubokim vezama među društvima i važnosti zajedničke povijesti. Tako obrazovni mediji mogu služiti kao platforma za suptilne, ali duboke refleksije o migraciji, potičući rasprave koje dovode do boljeg razumijevanja i razvijanja kritičkog mišljenja.
Obrazovni mediji kao prostor za kontroverzu i refleksiju
U društvenom kontekstu obilježenom migracijom, obrazovni mediji trebali bi omogućiti prostor za raspravu i refleksiju. Pitanja o integraciji, asimilaciji, pravu na azil te o povijesti i posljedicama migracija pridonose širem razumijevanju migracijskih izazova. Takve rasprave pomažu mladima u oblikovanju vlastitih mišljenja te im omogućuju bolje razumijevanje raznih perspektiva i alternativa koje podržavaju društvenu jednakost.
Obrazovni mediji za sve: prilagođavanje različitim potrebama
Kako bi bili učinkoviti, obrazovni mediji moraju odgovoriti na specifične potrebe i stvarnost svih učenika, a posebno onih koji su pogođeni rasizmom ili su izloženi izazovima migracijskog društva. Prilikom odabira medijskih sadržaja ključno je postaviti pitanja poput: “Uzima li se u obzir jezična raznolikost? Potiče li sadržaj kritičko promišljanje identiteta i pripadnosti? Prikazuju li materijali raznolikost iskustava i perspektiva?”. Ovaj pristup omogućuje učenicima sigurno okruženje za učenje i istraživanje vlastitih identiteta te pruža priliku za konstruktivnu povratnu informaciju i raspravu.
Praznine kao prilika za oblikovanje budućnosti umjesto zaključka
Obrazovni mediji u migracijskom društvu ne mogu obuhvatiti sve aspekte te složene stvarnosti, no prepoznavanje i popunjavanje praznina kroz različite formate doprinosi stvaranju inkluzivnije budućnosti. Nove generacije tako dobivaju priliku oblikovati društvo koje će bolje odražavati njihovu stvarnost i pružiti im prostor za zajednički razvoj.
U konačnici, radionica o raznolikosti u dječjoj književnosti i obrazovni mediji u migracijskom društvu podsjećaju na važnost razumijevanja prošlosti i sadašnjosti kroz otvorene i kritičke perspektive. To je ključni korak prema inkluzivnijem društvu koje prepoznaje i cijeni bogatstvo koje donosi raznolikost.
Skup “Različitiosti u knjigama za djecu: kontroverze, refleksije i potencijali” u Goethe-Institutu u Zagrebu
Prikaz sudionika na stručnom skupu