Velika važnost malih priča : zašto i kako čitati djeci / Anda Bukvić Pažin, Marija Ott Franolić. - Zagreb : Naklada Ljevak, 2023.
Knjiga je objavljena u izdanju izdavačke kuće Ljevak u prosincu 2023. godine, a njezine autorice Anda Bukvić Pažin i Marija Ott Franolić istaknute su stručnjakinje u ovom području jer se bave poticanjem čitanja i književnošću za djecu i mlade, kao i povezanošću čitanja, mišljenja i empatije kako u teoriji, tako i u praktičnom smislu. Kao književne znanstvenice često vode projekte poticanja čitanja, ali i poučavanja književnog prevođenja i književne kritike. “Velika važnost malih priča: zašto i kako čitati djeci“ podijeljena je u četiri veća poglavlja pod nazivima Zašto književnost?, Male priče, Čitanje i učenje, Odgoj čitatelja i čitateljica. Knjiga donosi i četiri intervjua koje su autorice provele s Natašom Govedić, Midhatom Ajanovićem, Karin Doolan i Špelom Frlic.
Počinje Predpričom, svojevrsnim predgovorom u kojoj autorice objašnjavaju kako su osmislile koncept pisanja iste te čitatelji mogu saznati više o fazama čitanja, kao i da čitanje nije ljudima biološki urođeno te se ono treba poticati i razvijati cjeloživotno, počevši od najranijih faza čovjekova života.
Poglavlje Zašto književnost? govori o tome kako je čitanje čovječanstvu donijelo brojne mentalne, intelektualne i jezične dobrobiti, ali knjiga kao takva predstavlja i odmor od stresa te čitatelja vodi u neke druge svjetove. Autorice navode da na taj isti način želimo odgajati i mlade čitatelje kako bismo im približili čin čitanja, kako bi oni razvili svoje čitateljske vještine i nova znanja, ali i proširivali vokabular, razvijali empatiju, jačali kritičko mišljenje i estetske vrijednosti. Sve spomenuto možemo nazvati dobrobitima čitanja, kako navode same autorice.
U poglavlju Male priče objašnjavaju se kriteriji za kvalitetne tekstove, podrazumijevajući pod tim autorske kreativne, umjetničke, slojevite i ne odveć šablonske i pojednostavljene tekstove i sadržaje. Autorice popisuju istaknute slikovnice i stripove i naglašavaju važnost čitanja kvalitetnih slikovnica, bajki, stripova i sličnih tekstova jer, kako kažu, oni likovno i literarno angažiraju čitatelje svih uzrasta i pružaju im slojevito čitateljsko iskustvo. Kriteriji za tekstove koji se dalje u poglavlju objašnjavanju su: njihova narativna vrijednost (logičnost, struktura, originalnost…), oblikovna vrijednost (cjelina, način pričanja priče), estetsko-odgojna vrijednost (kvaliteta knjige, teksta, naracija), interpretativno-kreativna vrijednost (zamišljanje, mašta, daljnje rasprave), recepcijska vrijednost (potiče li na aktivno sudjelovanje djeteta u priči) te kulturološka vrijednost (doprinos hrvatskoj književnosti za djecu i mlade).
Čitanje i učenje poglavlje je u kojem autorice objašnjavaju kako je ljudski mozak povezan s čitanjem, koji procesi se pri tom činu događaju te kako utječu na samog čitatelja. Autorice polaze od znanstvene postavke da mozak nije predviđen za čitanje i čitanje je najsloženija jezična aktivnost koja se provodi i aktivira kod svakog čitatelja ponaosob jer svaki čitatelj za sebe čitajući stvara individualni čitateljski sklop. Mozak ima sposobnost plastičnosti ili fleksibilnosti pa se može prilagoditi opismenjavanju i upravo tu činjenicu trebamo imati na umu kada djecu i mlade potičemo na čitanje bilo kod kuće, bilo u školi u okruženju školske knjižnice. Važno je poučavati ih dubinskom čitanju i razumijevanju pročitanoga jer se tako nadograđuje mentalni sklop čitatelja i povećavaju njihove kognitivne sposobnosti.
Posljednje poglavlje knjige Odgoj čitatelja i čitateljica donosi nekoliko aktivnosti kojima djecu i mlade možemo potaknuti na čitanje s ciljem da što više borave u okolini koja će biti poticajna za to i u kojoj će biti u čestom doticaju s knjigom. Navode se i jezične igre za razvoj govornog područja u djece, važnost čitanja djeci kad god se za to ukaže prilika, čitanje u krugu obitelji, čitanje naglas, dostupnost knjiga djeci, važnost izloženosti raznolikim tekstovima: časopisi, pisma, brošure, letci, katalozi…, ali i atlasi, knjige, enciklopedije, knjige o popularnoj znanosti, slikovnice, stripovi i druge tiskane publikacije. Poticanje čitanja u školi potrebno je provoditi međupredmetno u okviru svih nastavnih predmeta i to ponajprije koristeći se popularnoznanstvenim tekstovima, smatra se, i u suradnji sa školskim knjižničarima pri čemu je poticanje čitanja u knjižnicama važno za cjelokupni razvoj zajednica.
Na samom kraju knjige na mjestu zaključka stoji Postpriča u kojoj autorice naglašavaju da je briga za budućnost čitanja ujedno i briga za budućnost obrazovanja, što je i više nego aktualno promišljanje u današnje vrijeme kada razina čitanja opada zbog raznih ometajućih čimbenika. Roditelji, učitelji, školski knjižničari i drugi stručnjaci koji rade s djecom i mladima pri tome se susreću s raznim izazovima pa je, da bi se čitanje poticalo na svim razinama, potrebno djelovati suradnički, kroz projekte poticanja čitanja, interdisciplinarno i uz pomoć umjetnosti. Također, ova je knjiga vrlo vrijedan izvor literature koju su autorice koristile i navele na kraju knjige (književno-umjetnička djela i stručna literatura, poveznice na korisne mrežne stranice), a donose i preporuke kvalitetnih slikovnica, knjiga za djecu i mlade te stripova koje preporučuju za čitanje. Čitatelji ove knjige bit će bogatiji za nova saznanja i spoznaje iz područja poticanja čitanja, unaprijedit će svoja znanja iz teorijskih osnova iz toga područja i svakako će dobiti uvid u važnost poticanja čitanja kod djece i mladih od malih nogu te biti osnaženi za provođenje konkretnih aktivnosti s ciljem provođenja njihova čitateljskog odgoja unutar obitelji i u školi, odnosno, školskoj knjižnici.
Počinje Predpričom, svojevrsnim predgovorom u kojoj autorice objašnjavaju kako su osmislile koncept pisanja iste te čitatelji mogu saznati više o fazama čitanja, kao i da čitanje nije ljudima biološki urođeno te se ono treba poticati i razvijati cjeloživotno, počevši od najranijih faza čovjekova života.
Poglavlje Zašto književnost? govori o tome kako je čitanje čovječanstvu donijelo brojne mentalne, intelektualne i jezične dobrobiti, ali knjiga kao takva predstavlja i odmor od stresa te čitatelja vodi u neke druge svjetove. Autorice navode da na taj isti način želimo odgajati i mlade čitatelje kako bismo im približili čin čitanja, kako bi oni razvili svoje čitateljske vještine i nova znanja, ali i proširivali vokabular, razvijali empatiju, jačali kritičko mišljenje i estetske vrijednosti. Sve spomenuto možemo nazvati dobrobitima čitanja, kako navode same autorice.
U poglavlju Male priče objašnjavaju se kriteriji za kvalitetne tekstove, podrazumijevajući pod tim autorske kreativne, umjetničke, slojevite i ne odveć šablonske i pojednostavljene tekstove i sadržaje. Autorice popisuju istaknute slikovnice i stripove i naglašavaju važnost čitanja kvalitetnih slikovnica, bajki, stripova i sličnih tekstova jer, kako kažu, oni likovno i literarno angažiraju čitatelje svih uzrasta i pružaju im slojevito čitateljsko iskustvo. Kriteriji za tekstove koji se dalje u poglavlju objašnjavanju su: njihova narativna vrijednost (logičnost, struktura, originalnost…), oblikovna vrijednost (cjelina, način pričanja priče), estetsko-odgojna vrijednost (kvaliteta knjige, teksta, naracija), interpretativno-kreativna vrijednost (zamišljanje, mašta, daljnje rasprave), recepcijska vrijednost (potiče li na aktivno sudjelovanje djeteta u priči) te kulturološka vrijednost (doprinos hrvatskoj književnosti za djecu i mlade).
Čitanje i učenje poglavlje je u kojem autorice objašnjavaju kako je ljudski mozak povezan s čitanjem, koji procesi se pri tom činu događaju te kako utječu na samog čitatelja. Autorice polaze od znanstvene postavke da mozak nije predviđen za čitanje i čitanje je najsloženija jezična aktivnost koja se provodi i aktivira kod svakog čitatelja ponaosob jer svaki čitatelj za sebe čitajući stvara individualni čitateljski sklop. Mozak ima sposobnost plastičnosti ili fleksibilnosti pa se može prilagoditi opismenjavanju i upravo tu činjenicu trebamo imati na umu kada djecu i mlade potičemo na čitanje bilo kod kuće, bilo u školi u okruženju školske knjižnice. Važno je poučavati ih dubinskom čitanju i razumijevanju pročitanoga jer se tako nadograđuje mentalni sklop čitatelja i povećavaju njihove kognitivne sposobnosti.
Posljednje poglavlje knjige Odgoj čitatelja i čitateljica donosi nekoliko aktivnosti kojima djecu i mlade možemo potaknuti na čitanje s ciljem da što više borave u okolini koja će biti poticajna za to i u kojoj će biti u čestom doticaju s knjigom. Navode se i jezične igre za razvoj govornog područja u djece, važnost čitanja djeci kad god se za to ukaže prilika, čitanje u krugu obitelji, čitanje naglas, dostupnost knjiga djeci, važnost izloženosti raznolikim tekstovima: časopisi, pisma, brošure, letci, katalozi…, ali i atlasi, knjige, enciklopedije, knjige o popularnoj znanosti, slikovnice, stripovi i druge tiskane publikacije. Poticanje čitanja u školi potrebno je provoditi međupredmetno u okviru svih nastavnih predmeta i to ponajprije koristeći se popularnoznanstvenim tekstovima, smatra se, i u suradnji sa školskim knjižničarima pri čemu je poticanje čitanja u knjižnicama važno za cjelokupni razvoj zajednica.
Na samom kraju knjige na mjestu zaključka stoji Postpriča u kojoj autorice naglašavaju da je briga za budućnost čitanja ujedno i briga za budućnost obrazovanja, što je i više nego aktualno promišljanje u današnje vrijeme kada razina čitanja opada zbog raznih ometajućih čimbenika. Roditelji, učitelji, školski knjižničari i drugi stručnjaci koji rade s djecom i mladima pri tome se susreću s raznim izazovima pa je, da bi se čitanje poticalo na svim razinama, potrebno djelovati suradnički, kroz projekte poticanja čitanja, interdisciplinarno i uz pomoć umjetnosti. Također, ova je knjiga vrlo vrijedan izvor literature koju su autorice koristile i navele na kraju knjige (književno-umjetnička djela i stručna literatura, poveznice na korisne mrežne stranice), a donose i preporuke kvalitetnih slikovnica, knjiga za djecu i mlade te stripova koje preporučuju za čitanje. Čitatelji ove knjige bit će bogatiji za nova saznanja i spoznaje iz područja poticanja čitanja, unaprijedit će svoja znanja iz teorijskih osnova iz toga područja i svakako će dobiti uvid u važnost poticanja čitanja kod djece i mladih od malih nogu te biti osnaženi za provođenje konkretnih aktivnosti s ciljem provođenja njihova čitateljskog odgoja unutar obitelji i u školi, odnosno, školskoj knjižnici.