Što je novo s Univerzalnom decimalnom klasifikacijom? Vijesti iz Konzorcija UDK
U doba kada se promjene – društvene, političke, tehnološke, klimatske – zbivaju naizgled tako brzo da svakoga jutra na news portalima provjeravamo koliko se današnji svijet razlikuje od jučerašnjega, postavlja se pitanje: kako se s tim promjenama nose veliki međunarodni sustavi za organizaciju znanja poput Univerzalne decimalne klasifikacije? Budući da je riječ o standardiziranim sustavima, od njih se očekuje određena stabilnost, predvidljivost, pa čak i konzervativnost. S druge strane, okolnosti im nalažu da se neprestano prilagođavaju, kako sadržajem, tako i formatom i tehničkim funkcionalnostima – na primjer, od tiskanog medija preko online pristupa do mogućnosti strojne obrade podataka. Kako, dakle, učinkovito upravljati promjenama? Kako pronaći ravnotežu između fleksibilnosti i otpornosti?
Priprema nove standardne verzije UDK
Jedna je od temeljnih zadaća uredničkog tima Konzorcija UDK jest osuvremenjivanje sadržaja klasifikacije – opsega pojedinih skupina, nazivlja, odnosa među pojmovima. O širini toga posla dovoljno govori podatak da je od 1992. do danas potpuna standardna shema UDK (Master Reference File, MRF) objavljena u čak dvadeset verzija, a u tom procesu izmijenjeno je gotovo 40% sadržaja, uključujući oko 12 000 otpisanih i 23 000 novih brojčanih oznaka. Budući da se UDK upotrebljava već više od stotinu godina, bilo bi zanimljivo temeljitije istražiti kako se sadržaj mijenjao od početaka do danas i koja su područja znanja doživjela najveće promjene. Urednički se proces tijekom povijesti znatno ubrzavao. U razdoblju od 1950-ih do kraja 1980-ih prijedlozi promjena distribuirali su se širokom krugu međunarodnih dionika kao radni dokumenti na nekoliko jezika (tzv. proposal notes ili p-notes), pa bi tek nakon rasprave i usuglašavanja sviju dionika – što je u pre-digitalno doba moglo prilično potrajati – bivali objavljeni, najprije u tiskanoj serijskoj publikaciji “Extensions & Corrections to the UDC”, a potom i u novome izdanju tablica. Danas je za promjene odgovoran uži urednički tim, a urednici izdanja UDK na pojedinim jezicima mogu prikupljati i podnositi uredništvu prijedloge putem mrežnih servisa UDC Online i UDC Summary. “Extensions & Corrections to the UDC” objavljuje se mrežno. Osuvremenjena standardna verzija MRF objavljuje se prema potrebi, odnosno vremenski razmak više nije unaprijed strogo definiran. Budući da svaki nakladnik UDK samostalno odlučuje kada će u svojoj zemlji prevesti i objaviti novo izdanje, napomenimo da se posljednja hrvatska izdanja - Hrvatski UDK Online i tiskano skraćeno izdanje - temelje na standardnoj verziji MRF11 iz 2012. godine. Aktualna je verzija MRF12 iz 2019. godine, a u pripremi je i MRF13. Značajnije nadolazeće promjene u MRF13 obuhvaćaju, među ostalim, područja biološke sistematike i geologije, administrativnu podjelu pojedinih država te proširenje podjele austronezijskih jezika i urođeničkih jezika Papue-Nove Gvineje.
Upravljanje promjenama u UDK
Način na koji se nove znanstvene spoznaje i društveni svjetonazori odražavaju u sustavu za organizaciju znanja poput UDK potencijalno su zanimljiva tema za istraživače. Zbog toga, kao i zbog utjecaja društveno osviještenog katalogiziranja (critical cataloging, ethical cataloging), koje preispituje društvene, kulturne i etičke aspekte organizacije informacija u knjižnicama, sve više se ističe potreba za pravovremenim i transparentnim dokumentiranjem promjena u klasifikacijama, predmetnim sustavima, tezaurusima i drugim nadziranim rječnicima. Također se zahtijeva da njihova urednička politika bude zabilježena i javno dostupna. Nekima od ovih tema bavi se radna grupa KOS-D, osnovana u sklopu IFLA-ine Sekcije za sadržajnu analizu i pristup (Subject Analysis and Access Section), u kojoj sudjeluju i glavna urednica UDK Aida Slavić te urednica Ana Vukadin. Punim imenom “Knowledge Organization System Change and Data Structure” (Podatkovna struktura i promjena u sustavima za organizaciju znanja), ova radna grupa istražuje kako se promjene provode i dokumentiraju u različitim tezaurusima, klasifikacijama i predmetnim sustavima te predlaže smjernice za dobru praksu. Provedena je komparativna analiza nekih od najkorištenijih sustava za organizaciju znanja, kao što su Deweyeva decimalna klasifikacija, Library of Congress Subject Headings, Agrovoc, Art & Architecture Thesaurus itd., a u analizu je uključena i UDK. U trenutku pisanja ovoga teksta grupa završava izvješće o istraživanju, koje planira predstaviti u kolovozu ove godine na Kongresu IFLA-e u Astani. Iako je istraživanje provedeno na velikim međunarodnim sustavima, zaključci izvješća mogu biti od koristi i urednicima lokalnih predmetnih sustava, normativnih baza i priručnika. U istraživanje je, na primjer, uključen i nadzirani rječnik UDK iz sustava COBISS, kao primjer lokalne implementacije UDK, koja se suočava s vlastitim specifičnim izazovima. Lokalizirane sheme, naime, ne mogu tek automatski primijeniti promjene iz standardne verzije, već pritom moraju pritom voditi računa o utjecaju tih promjena na njihova lokalna rješenja poput prijevoda ili složenih oznaka. Budući da je riječ o zahtjevnom procesu, koji često podrazumijeva i reklasifikaciju – kako u katalogu, tako i na policama – ne iznenađuje činjenica da širom svijeta mnoge knjižnice još uvijek koriste oznake UDK koje su ponekad već desetljećima otpisane. U načelu takva praksa sasvim dobro funkcionira za potrebe lokalnih zbirki. Problem nastaje, međutim, u sve prisutnijem okruženju razmjene i dijeljenja podataka.
Podrška knjižnicama u upravljanju promjenama UDK
Predstavljanje servisa UDK za povezane podatke na simpoziju “Metadata Standards Matter: Building a Sustainable Future for Information” u Ateni, ožujak 2025.
Jedan od najčešće spominjanih načina na koji knjižnice mogu dijeliti ili obogaćivati svoje podatke jest praksa povezanih podataka (linked data). Najkraće rečeno, riječ je o praksi strukturiranja podataka i njihova objavljivanja na mreži, koja omogućuje strojno prepoznavanje značenja podataka, njihovo dijeljenje i ponovnu upotrebu te različite oblike daljnje strojne obrade. Jedna od glavnih prednosti jest to što povezani podaci povećavaju broj pristupnica, odnosno omogućuju pretraživanje različitih izvora s jednog mjesta, bez obzira na platformu, format ili jezik podataka. Knjižnice, na primjer, mogu UDK-oznake iz svojih bibliografskih zapisa povezati s oznakama iz UDK-tablica. Na taj način ih smještaju u kontekst semantičke strukture tablica (viši, niži i srodni pojmovi) i povezuju s bibliografskim zapisima drugih knjižnica u kojima se koristi ista oznaka. Osnovni je preduvjet da podaci – kako iz bibliografskih zapisa, tako i podaci iz UDK tablica – budu objavljeni u RDF-formatu, a njihovi elementi (npr. predmet, žanr ili klasifikacijska oznaka) identificirani jedinstvenim digitalnim identifikatorom (Uniform Resource Identifier, URI).
Konzorcij UDK je još 2011. objavio 3000 oznaka (UDC Summary) kao povezane otvorene podatke. S vremenom se, međutim, ustanovilo da, kada je u pitanju UDK, knjižnice ne mogu u potpunosti koristiti prednosti povezanih podataka zbog toga što njihovi bibliografski zapisi sadrže veliki broj zastarjelih ili složenih oznaka koje kao takve ne postoje u standardnoj verziji UDK pa se ne mogu s njima niti mapirati. Kako bi pružio podršku knjižnicama, većina kojih ne raspolaže sredstvima za reklasifikaciju i stalan nadzor nad primjenom UDK (nedavno istraživanje Komisije za sadržajnu obradu i pristup pokazalo je da 99% knjižničara u Hrvatskoj koji obavljaju poslove sadržajne obrade usto rade i druge poslove, što znači da nisu u mogućnosti posvetiti se isključivo pitanjima klasifikacije i novih tehnologija), Konzorcij UDK pristupio je razvoju servisa za povezane podatke. Servis će omogućiti automatsko preusmjeravanje starih oznaka na nove, kao i automatsko parsiranje složenih oznaka i prepoznavanje njihovih sastavnih dijelova. Razvoj servisa u završnoj je fazi, a u ožujku 2025. predstavljen je u Ateni na simpoziju “Metadata Standards Matter: Building a Sustainable Future for Information” u organizaciji IFLA-inog Odbora za standarde. Za nadati se je da će ova usluga omogućiti knjižnicama dijeljenje i obogaćivanje UDK-podataka i bez ulaganja značajnih sredstava u kontinuiranu reklasifikaciju.
Priprema nove standardne verzije UDK
Jedna je od temeljnih zadaća uredničkog tima Konzorcija UDK jest osuvremenjivanje sadržaja klasifikacije – opsega pojedinih skupina, nazivlja, odnosa među pojmovima. O širini toga posla dovoljno govori podatak da je od 1992. do danas potpuna standardna shema UDK (Master Reference File, MRF) objavljena u čak dvadeset verzija, a u tom procesu izmijenjeno je gotovo 40% sadržaja, uključujući oko 12 000 otpisanih i 23 000 novih brojčanih oznaka. Budući da se UDK upotrebljava već više od stotinu godina, bilo bi zanimljivo temeljitije istražiti kako se sadržaj mijenjao od početaka do danas i koja su područja znanja doživjela najveće promjene. Urednički se proces tijekom povijesti znatno ubrzavao. U razdoblju od 1950-ih do kraja 1980-ih prijedlozi promjena distribuirali su se širokom krugu međunarodnih dionika kao radni dokumenti na nekoliko jezika (tzv. proposal notes ili p-notes), pa bi tek nakon rasprave i usuglašavanja sviju dionika – što je u pre-digitalno doba moglo prilično potrajati – bivali objavljeni, najprije u tiskanoj serijskoj publikaciji “Extensions & Corrections to the UDC”, a potom i u novome izdanju tablica. Danas je za promjene odgovoran uži urednički tim, a urednici izdanja UDK na pojedinim jezicima mogu prikupljati i podnositi uredništvu prijedloge putem mrežnih servisa UDC Online i UDC Summary. “Extensions & Corrections to the UDC” objavljuje se mrežno. Osuvremenjena standardna verzija MRF objavljuje se prema potrebi, odnosno vremenski razmak više nije unaprijed strogo definiran. Budući da svaki nakladnik UDK samostalno odlučuje kada će u svojoj zemlji prevesti i objaviti novo izdanje, napomenimo da se posljednja hrvatska izdanja - Hrvatski UDK Online i tiskano skraćeno izdanje - temelje na standardnoj verziji MRF11 iz 2012. godine. Aktualna je verzija MRF12 iz 2019. godine, a u pripremi je i MRF13. Značajnije nadolazeće promjene u MRF13 obuhvaćaju, među ostalim, područja biološke sistematike i geologije, administrativnu podjelu pojedinih država te proširenje podjele austronezijskih jezika i urođeničkih jezika Papue-Nove Gvineje.
Upravljanje promjenama u UDK
Način na koji se nove znanstvene spoznaje i društveni svjetonazori odražavaju u sustavu za organizaciju znanja poput UDK potencijalno su zanimljiva tema za istraživače. Zbog toga, kao i zbog utjecaja društveno osviještenog katalogiziranja (critical cataloging, ethical cataloging), koje preispituje društvene, kulturne i etičke aspekte organizacije informacija u knjižnicama, sve više se ističe potreba za pravovremenim i transparentnim dokumentiranjem promjena u klasifikacijama, predmetnim sustavima, tezaurusima i drugim nadziranim rječnicima. Također se zahtijeva da njihova urednička politika bude zabilježena i javno dostupna. Nekima od ovih tema bavi se radna grupa KOS-D, osnovana u sklopu IFLA-ine Sekcije za sadržajnu analizu i pristup (Subject Analysis and Access Section), u kojoj sudjeluju i glavna urednica UDK Aida Slavić te urednica Ana Vukadin. Punim imenom “Knowledge Organization System Change and Data Structure” (Podatkovna struktura i promjena u sustavima za organizaciju znanja), ova radna grupa istražuje kako se promjene provode i dokumentiraju u različitim tezaurusima, klasifikacijama i predmetnim sustavima te predlaže smjernice za dobru praksu. Provedena je komparativna analiza nekih od najkorištenijih sustava za organizaciju znanja, kao što su Deweyeva decimalna klasifikacija, Library of Congress Subject Headings, Agrovoc, Art & Architecture Thesaurus itd., a u analizu je uključena i UDK. U trenutku pisanja ovoga teksta grupa završava izvješće o istraživanju, koje planira predstaviti u kolovozu ove godine na Kongresu IFLA-e u Astani. Iako je istraživanje provedeno na velikim međunarodnim sustavima, zaključci izvješća mogu biti od koristi i urednicima lokalnih predmetnih sustava, normativnih baza i priručnika. U istraživanje je, na primjer, uključen i nadzirani rječnik UDK iz sustava COBISS, kao primjer lokalne implementacije UDK, koja se suočava s vlastitim specifičnim izazovima. Lokalizirane sheme, naime, ne mogu tek automatski primijeniti promjene iz standardne verzije, već pritom moraju pritom voditi računa o utjecaju tih promjena na njihova lokalna rješenja poput prijevoda ili složenih oznaka. Budući da je riječ o zahtjevnom procesu, koji često podrazumijeva i reklasifikaciju – kako u katalogu, tako i na policama – ne iznenađuje činjenica da širom svijeta mnoge knjižnice još uvijek koriste oznake UDK koje su ponekad već desetljećima otpisane. U načelu takva praksa sasvim dobro funkcionira za potrebe lokalnih zbirki. Problem nastaje, međutim, u sve prisutnijem okruženju razmjene i dijeljenja podataka.
Podrška knjižnicama u upravljanju promjenama UDK
Jedan od najčešće spominjanih načina na koji knjižnice mogu dijeliti ili obogaćivati svoje podatke jest praksa povezanih podataka (linked data). Najkraće rečeno, riječ je o praksi strukturiranja podataka i njihova objavljivanja na mreži, koja omogućuje strojno prepoznavanje značenja podataka, njihovo dijeljenje i ponovnu upotrebu te različite oblike daljnje strojne obrade. Jedna od glavnih prednosti jest to što povezani podaci povećavaju broj pristupnica, odnosno omogućuju pretraživanje različitih izvora s jednog mjesta, bez obzira na platformu, format ili jezik podataka. Knjižnice, na primjer, mogu UDK-oznake iz svojih bibliografskih zapisa povezati s oznakama iz UDK-tablica. Na taj način ih smještaju u kontekst semantičke strukture tablica (viši, niži i srodni pojmovi) i povezuju s bibliografskim zapisima drugih knjižnica u kojima se koristi ista oznaka. Osnovni je preduvjet da podaci – kako iz bibliografskih zapisa, tako i podaci iz UDK tablica – budu objavljeni u RDF-formatu, a njihovi elementi (npr. predmet, žanr ili klasifikacijska oznaka) identificirani jedinstvenim digitalnim identifikatorom (Uniform Resource Identifier, URI).
Konzorcij UDK je još 2011. objavio 3000 oznaka (UDC Summary) kao povezane otvorene podatke. S vremenom se, međutim, ustanovilo da, kada je u pitanju UDK, knjižnice ne mogu u potpunosti koristiti prednosti povezanih podataka zbog toga što njihovi bibliografski zapisi sadrže veliki broj zastarjelih ili složenih oznaka koje kao takve ne postoje u standardnoj verziji UDK pa se ne mogu s njima niti mapirati. Kako bi pružio podršku knjižnicama, većina kojih ne raspolaže sredstvima za reklasifikaciju i stalan nadzor nad primjenom UDK (nedavno istraživanje Komisije za sadržajnu obradu i pristup pokazalo je da 99% knjižničara u Hrvatskoj koji obavljaju poslove sadržajne obrade usto rade i druge poslove, što znači da nisu u mogućnosti posvetiti se isključivo pitanjima klasifikacije i novih tehnologija), Konzorcij UDK pristupio je razvoju servisa za povezane podatke. Servis će omogućiti automatsko preusmjeravanje starih oznaka na nove, kao i automatsko parsiranje složenih oznaka i prepoznavanje njihovih sastavnih dijelova. Razvoj servisa u završnoj je fazi, a u ožujku 2025. predstavljen je u Ateni na simpoziju “Metadata Standards Matter: Building a Sustainable Future for Information” u organizaciji IFLA-inog Odbora za standarde. Za nadati se je da će ova usluga omogućiti knjižnicama dijeljenje i obogaćivanje UDK-podataka i bez ulaganja značajnih sredstava u kontinuiranu reklasifikaciju.