Sadržajna obrada u Središnjoj medicinskoj knjižnici Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: dileme o međunarodnim standardima i lokalnim potrebama
Sadržajna obrada jedan je od osnovnih zadataka knjižnica, posebice u onima specijalnima gdje se traži dubinsko razumijevanje sadržaja i njegov precizan opis. U medicinskom knjižničarstvu zahtjevi korisnika često nadilaze mogućnosti koje nude opći predmetni rječnici i klasifikacijske sheme. Standardni sustavi, poput npr. predmetnih odrednica američke Kongresne knjižnice i Univerzalne decimalne klasifikacije, nisu razrađeni dovoljno da u potpunosti obuhvate kompleksnost i terminološku preciznost medicinske literature. Upravo zato razvijeni su specijalizirani alati koji omogućuju točniju i relevantniju obradu građe, poput tezaurusa Medical Subject Headings (MeSH) i Klasifikacije Nacionalne medicinske knjižnice SAD-a (NLM Classification).
Poslovanje Središnje medicinske knjižnice Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (dalje u tekstu SMK), specijalizirane za područje biomedicine i zdravstva, od samih je početaka 1940-ih i 1950-ih godina usklađeno s međunarodnim stručnim praksama. Medicina je globalna znanost čija se znanja i standardizirana terminologija koriste u cijelom svijetu. Upravo je stoga nužno da i knjižnično poslovanje u tom području ima međunarodni karakter. Osobito se to ogleda u pristupu SMK-a prema sadržajnoj obradi gdje je korištenje tezaurusa MeSH i NLM klasifikacije postalo standardna praksa, pa se time SMK sustavno povezuje s globalnim sustavima znanstvene komunikacije, kao što su npr. bibliografska baza MEDLINE i sustav za pretraživanje medicinskih infomacija PubMed.
Tezaurus MeSH u SMK-u se koristi za sadržajni opis knjižnične građe kombiniranjem tematskih predmetnica i potpredmetnica, uključujući oznake za geografsku pripadnost, populaciju, vrstu publikacije i druge aspekte sadržaja. Takav pristup pruža iscrpno opisivanje građe i preciznost u pretraživanju, npr. knjižničnog kataloga, što korisnicima – osobito studentima i znanstvenicima – pruža jasniju sliku o dostupnoj literaturi i izvorima. Oznake iz NLM klasifikacije, osim što opisuju sadržaj, koriste se i za fizički smještaj građe na policama, čime se osigurava pregledno organiziranje fonda utemeljeno na podjeli po medicinskim disciplinama. S obzirom na to da se u fondu nalazi i literatura koja nije usko povezana s medicinskim područjem (npr. knjižničarstvo, psihologija, pedagogija i dr.), za nju se pri klasificiranju upotrebljavaju oznake iz Klasifikacije Kongresne knjižnice (Library of Congress Classification). Kombiniranje tih dvaju sustava moguće je zahvaljujući njihovoj komplementarnosti i uskoj povezanosti utemeljenoj na činjenici da je NLM klasifikacija razvijena iz Klasifikacije Kongresne knjižnice, dopunjujući i razrađujući neke njezine segmente sukladno specifičnim potrebama biomedicinskog područja.
Iako se opisani pristup u sadržajnoj obradi pokazao iznimno korisnim, on nosi i neke izazove. Spomenuti sustavi zahtijevaju specijalizirano znanje i kontinuirano stručno usavršavanje knjižničara, ali je bitno spomenuti i određeno predznanje koje je također potrebno i korisniku da bi u potpunosti mogao iskoristiti mogućnosti pretraživanja i pronalaska literature opisane predmetnicama iz tezaurusa MeSH. U tom je smislu sadržajna obrada u SMK-u neraskidivo povezana s edukacijom korisnika te se knjižničari aktivno uključuju u nastavni proces i održavanje radionica gdje se korisnike poučava o upotrebi tezaurusa MeSH, objašnjavaju im se prednosti ciljanog pretraživanja korištenjem predmetnica, kao i strategije učinkovitog pronalaženja literature u PubMedu. Proces sadržajne obrade s jedne strane tako osigurava vidljivost građe, a s druge služi kao osnova razvoja informacijske pismenosti korisnika što je danas u kontekstu medicinskog obrazovanja, znanstvenog istraživanja i kliničkog odlučivanja važnije nego ikada prije.
Dilema nastaje i pri pokušaju usklađivanja međunarodne norme i lokalnih potreba, a tu se ponajprije misli na činjenicu da je tezaurus MeSH izvorno razvijen za potrebe američke Nacionalne medicinske knjižnice, s izraženim naglaskom na anglosaksonskom diskursu. Potrebno je veoma detaljno iščitavati definicije predmetnica u MeSH-u jer terminologija na engleskom jeziku često nema izravne ili jednoznačne ekvivalente u hrvatskom jeziku, bilo zbog različite stručne upotrebe ili društvenog i kulturnog konteksta. Tezaurus MeSH u SMK-u se prevodi na hrvatski jezik te stoga knjižničari rade u dvojezičnom okruženju: građu opisuju engleskim predmetnicama da bi bili usklađeni s međunarodnim praksama, dok je za korisnike potreban njezin opis i na lokalnom, hrvatskom jeziku.
Na kraju možemo zaključiti kako je sadržajna obrada zapravo oblik posredovanja znanja. Njezina kvaliteta izravno utječe na vidljivost i dostupnost relevantnih informacija, a time i na uspješnost učenja, istraživanja i kliničke prakse. U SMK-u se stoga teži da metapodaci kojima se bibliografski zapisi obogaćuju ne budu prepreka pri pronalasku literature, nego most između korisnika i građe, a koji je sazdan od knjižničarske stručnosti, stalnog praćenja razvoja znanstvene komunikacije i – ono najvažnije – osluškivanja potreba korisnika 21. stoljeća.
Poslovanje Središnje medicinske knjižnice Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (dalje u tekstu SMK), specijalizirane za područje biomedicine i zdravstva, od samih je početaka 1940-ih i 1950-ih godina usklađeno s međunarodnim stručnim praksama. Medicina je globalna znanost čija se znanja i standardizirana terminologija koriste u cijelom svijetu. Upravo je stoga nužno da i knjižnično poslovanje u tom području ima međunarodni karakter. Osobito se to ogleda u pristupu SMK-a prema sadržajnoj obradi gdje je korištenje tezaurusa MeSH i NLM klasifikacije postalo standardna praksa, pa se time SMK sustavno povezuje s globalnim sustavima znanstvene komunikacije, kao što su npr. bibliografska baza MEDLINE i sustav za pretraživanje medicinskih infomacija PubMed.
Tezaurus MeSH u SMK-u se koristi za sadržajni opis knjižnične građe kombiniranjem tematskih predmetnica i potpredmetnica, uključujući oznake za geografsku pripadnost, populaciju, vrstu publikacije i druge aspekte sadržaja. Takav pristup pruža iscrpno opisivanje građe i preciznost u pretraživanju, npr. knjižničnog kataloga, što korisnicima – osobito studentima i znanstvenicima – pruža jasniju sliku o dostupnoj literaturi i izvorima. Oznake iz NLM klasifikacije, osim što opisuju sadržaj, koriste se i za fizički smještaj građe na policama, čime se osigurava pregledno organiziranje fonda utemeljeno na podjeli po medicinskim disciplinama. S obzirom na to da se u fondu nalazi i literatura koja nije usko povezana s medicinskim područjem (npr. knjižničarstvo, psihologija, pedagogija i dr.), za nju se pri klasificiranju upotrebljavaju oznake iz Klasifikacije Kongresne knjižnice (Library of Congress Classification). Kombiniranje tih dvaju sustava moguće je zahvaljujući njihovoj komplementarnosti i uskoj povezanosti utemeljenoj na činjenici da je NLM klasifikacija razvijena iz Klasifikacije Kongresne knjižnice, dopunjujući i razrađujući neke njezine segmente sukladno specifičnim potrebama biomedicinskog područja.
Primjer kataložnog opisa doktorskog rada s dvojezičnim predmetnicama i potpredmetnicama iz tezaursa MeSH i oznakom iz NLM klasifikacije (prikaz iz mrežnoga javnog kataloga SMK-a, ožujak 2025.)
Iako se opisani pristup u sadržajnoj obradi pokazao iznimno korisnim, on nosi i neke izazove. Spomenuti sustavi zahtijevaju specijalizirano znanje i kontinuirano stručno usavršavanje knjižničara, ali je bitno spomenuti i određeno predznanje koje je također potrebno i korisniku da bi u potpunosti mogao iskoristiti mogućnosti pretraživanja i pronalaska literature opisane predmetnicama iz tezaurusa MeSH. U tom je smislu sadržajna obrada u SMK-u neraskidivo povezana s edukacijom korisnika te se knjižničari aktivno uključuju u nastavni proces i održavanje radionica gdje se korisnike poučava o upotrebi tezaurusa MeSH, objašnjavaju im se prednosti ciljanog pretraživanja korištenjem predmetnica, kao i strategije učinkovitog pronalaženja literature u PubMedu. Proces sadržajne obrade s jedne strane tako osigurava vidljivost građe, a s druge služi kao osnova razvoja informacijske pismenosti korisnika što je danas u kontekstu medicinskog obrazovanja, znanstvenog istraživanja i kliničkog odlučivanja važnije nego ikada prije.
Dilema nastaje i pri pokušaju usklađivanja međunarodne norme i lokalnih potreba, a tu se ponajprije misli na činjenicu da je tezaurus MeSH izvorno razvijen za potrebe američke Nacionalne medicinske knjižnice, s izraženim naglaskom na anglosaksonskom diskursu. Potrebno je veoma detaljno iščitavati definicije predmetnica u MeSH-u jer terminologija na engleskom jeziku često nema izravne ili jednoznačne ekvivalente u hrvatskom jeziku, bilo zbog različite stručne upotrebe ili društvenog i kulturnog konteksta. Tezaurus MeSH u SMK-u se prevodi na hrvatski jezik te stoga knjižničari rade u dvojezičnom okruženju: građu opisuju engleskim predmetnicama da bi bili usklađeni s međunarodnim praksama, dok je za korisnike potreban njezin opis i na lokalnom, hrvatskom jeziku.
Na kraju možemo zaključiti kako je sadržajna obrada zapravo oblik posredovanja znanja. Njezina kvaliteta izravno utječe na vidljivost i dostupnost relevantnih informacija, a time i na uspješnost učenja, istraživanja i kliničke prakse. U SMK-u se stoga teži da metapodaci kojima se bibliografski zapisi obogaćuju ne budu prepreka pri pronalasku literature, nego most između korisnika i građe, a koji je sazdan od knjižničarske stručnosti, stalnog praćenja razvoja znanstvene komunikacije i – ono najvažnije – osluškivanja potreba korisnika 21. stoljeća.