Ex librisi u Knjižnici obitelji Pejačević u Našicama
Muzejska knjižnica Zavičajnog muzeja Našice prvenstveno djeluje u funkciji muzejske djelatnosti, a kao sastavni dio lokalnog muzeja sadrži raznovrsnu knjižničnu i dokumentacijsku zavičajnu građu. Smještaj u Dvorcu Pejačević odredio je poslanje Muzeja u smjeru istraživanja i predstavljanja baštine plemićke obitelji Pejačević iz koje potječu dva hrvatska bana (Ladislav i Teodor grofovi Pejačević) te prva moderna hrvatska skladateljica Dora grofica Pejačević. U nedavnoj obnovi Dvorca Pejačević i novoj muzeološkoj koncepciji napravljena je ambijentalna rekonstrukcija prostora u koji je vraćen dio izvornog mobilijara i umjetnina.
U fundusu Muzejske knjižnice nalazi se dio knjiga ove obitelji, čija se knjižnica u Dvorcu stvarala do Drugog svjetskog rata, a danas je primjer obiteljske knjižnice koncipirane kao muzejska zbirka pod nazivom Knjižnica obitelji Pejačević. Njena se građa čuva u originalnim bibliotečnim ormarima iz 19. st. i u novoj muzeološkoj koncepciji prezentirana je in situ u prostoru suterena Dvorca, kao jedinstven primjer na prostoru Slavonije.
Knjige su složene na otvorenim drvenim policama, s centralnim ormarom koji ima zatvorene police i pozlaćene rezbarene ukrase. U Našicama je sačuvano oko 1100 knjiga, a pretpostavlja se da je Knjižnica izvorno imala oko 5000 knjiga. Danas su sačuvane knjige na njemačkom, mađarskom, francuskom, talijanskom i engleskom jeziku, a na hrvatskom su nestale. Knjižnica je početkom 20. st. obogaćena vrijednim knjigama iz ostavštine obiteljskog kroničara Julijana grofa Pejačevića. Teško je stradala nakon Drugog svjetskog rata, kada je obiteljski arhiv i dio knjiga namjerno uništavan ili prodavan, dok je veći dio spašen odvozom KOMZA-e u današnji Muzej Slavonije. U prostoriji je sačuvan i jedini originalni kamin u Dvorcu, s okvirom od crvenog mramora iz Šikloša (Mađarska). Uz knjižničnu građu izložene su umjetnine iz obiteljske zbirke (pretežno grafike) te nacrti neostvarenog projekta uređenja mansarde Dvorca. Na stolu je izložena originalna tintarnica iz zbirke obitelji Pejačević s ugraviranim detaljem obiteljskog grba, katalog popisanih knjiga iz 1935. i najstarija knjiga iz 1809. godine.
Uvid u sadržaj knjiga govori o znalačkom odabiru i istančanom ukusu članova obitelji Pejačević pri kupovini knjiga. Vidljivo je praćenje tadašnjih suvremenih književnih trendova i izdavačke djelatnosti, kao i velika briga za knjige kao dio opće kulture pojedinca i značajan segment obiteljske baštine.
Na knjigama obitelji Pejačević pronađeno je nekoliko ex librisa, točnije dva obiteljska pečata i nekoliko pečata, za sada, nepoznatih osoba. Uz knjige, velika je vrijednost Knjižnice i sačuvani katalog knjiga iz 1935. godine. Riječ je zapravo o inventarnoj knjizi i abecednom imenskom kazalu autora knjiga. Iz njegova se sadržaja može otkriti cijeli niz pojedinosti o organizaciji Knjižnice i nastojanjima njezinih vlasnika da se ova građa sačuva i učini što dostupnijom njenim korisnicima. Na dnu stranice nalazi se, na komadu zalijepljenog kartona, crveni, ovalni pečat “EX LIBRIS BIBLIOTECAE NASICIENSIS” u kojem je upisana 1935. godina. Na knjigama je u sredini pečata upisana signatura (broj ormara i police) i inventarni broj knjige u katalogu. Pečat se nalazi na velikom broju knjiga u Našicama i danas označava pripadnost knjiga našičkoj Knjižnici obitelji Pejačević.
Drugi obiteljski pečat vlastiti je pečat obiteljskog kroničara i bibliofila Julijana grofa Pejačevića.
Pečat je okrugao, tamnoplav, s monogramom početnih slova njegova imena i prezimena “J P” iznad kojih je kruna. Vjerojatno je izrađen oko polovice 19. st. kada Julijan započinje svoja istraživanja. Kako Julijan nije imao izravnog nasljednika, nakon njegove smrti knjige iz njegove knjižnice pripale su obiteljskoj knjižnici u našičkom dvorcu te je u popisu knjiga 1935. godine pokraj njegova pečata stavljen i pečat obiteljske knjižnice.
Pečat sa zvijezdom petokrakom u sredini i uokolo natpisom “NARODNA KNJIŽNICA” i pečat “CENTAR ZA INFORMIRANJE GLAS NAŠICE” stavljeni su na knjige nakon odlaska Pejačevića iz Našica te označavaju da je Knjižnica nakon Drugog svjetskog rata pripala Narodnoj knjižnici Našice.
U Knjižnici je pronađeno nekoliko pečata koji ne pripadaju članovima obitelji, a nalaze se na njihovim knjigama, kao npr. "GEORGIEVIČ PÁL", "SEMBERY LAJOS", "LÖVY MIKSA", "WILHELM LENZ / SUŠINE-GJURGJENOVAC, SLAVONIEN". Tko su osobe i jesu li rodbinski povezane s obitelji Pejačević te zašto se njihov pečat nalazi na knjigama, trenutno nije poznato. Pretpostavlja se da su te osobe darovale svoje knjige obitelji Pejačević i/ili ih posudile te su ovdje i ostale.
Velik broj knjiga na prednjoj korici u lijevom, gornjem uglu ima istovjetnu naljepnicu s brojem. Ne zna se tko je stavio naljepnicu i što označava broj, no on se nalazi na većini knjiga. Na određenom broju knjiga na prednjoj korici u lijevom, gornjem uglu nalazi se naljepnica “Narodna knjižnica” s alfanumeričkim brojkama, što je stavljeno nakon Drugog svjetskog rata.
Na knjigama, uz ex librise, nalazimo potpise i posvete raznih članova obitelji. Posvete su pisane najčešće prilikom darivanja za blagdane i rođendane, dok potpisi na knjigama govore o vlasništvu pojedine knjige, koje su pak u najvećem broju stavljali najmlađi članovi obitelji.
Nakon što su knjige nekoliko desetljeća bile smještene u prostoru Gradske knjižnice, premještene su u prostor Zavičajnog muzeja Našice zbog svoje kulturno-povijesne vrijednosti. Knjige u muzeju nisu samo mediji, tj. nositelji informacija (znanja) u smislu njihove sadržajne vrijednosti, već su one i muzejski predmeti važni zbog specifičnosti svog materijala, izgleda i funkcije, odnosno povijesti nastanka i upotrebe.
Knjižnica obitelji Pejačević, izložena u originalnom prostoru Dvorca Pejačević i u originalnim ormarima primjer je sačuvane privatne, obiteljske knjižnice koja postaje muzeološki koncipirana zbirka unutar stalnog postava Muzeja, čuvajući cjelovitost i integritet fonda u smislu njegove provenijencije.
Knjige zastupljene u ovoj knjižnici nisu sadržajem, odnosno mjestom naklade ili tiskanja, vezane uz našički kraj, no one su kroz način njihove nabave i korištenja dio naše zavičajnosti. U tom kontekstu svaka knjiga postaje jedinstven kulturno-povijesni dokument jer svjedoči da je prikupljena u određeno vrijeme, na određenom mjestu, od poznate osobe ili obitelji, u određenim okolnostima. U našem slučaju to je obitelj Pejačević, a njihove knjige postaju svjedocima vremena i oslikavaju društvena i kulturna zbivanja koja su dovela do stvaranja takvog knjižničnog fonda. U tom smislu i naizgled marginalni detalji knjige, kao što su oznake vlasništva u obliku ex librisa, potpisi, različite rukopisne bilješke na marginama teksta, oblik uveza i drugo, postaju tzv. “tragovi čitatelja“ i svjedočanstvo su njihovih ranijih vlasnika. Kao dio cjelokupne baštine obitelji Pejačević Knjižnica je nepresušan izvor za proučavanje povijesti obitelji, njihovih interesa, odnosa unutar obitelji, ali i šireg društveno-povijesnog konteksta kojoj je Knjižnica pripadala.
U fundusu Muzejske knjižnice nalazi se dio knjiga ove obitelji, čija se knjižnica u Dvorcu stvarala do Drugog svjetskog rata, a danas je primjer obiteljske knjižnice koncipirane kao muzejska zbirka pod nazivom Knjižnica obitelji Pejačević. Njena se građa čuva u originalnim bibliotečnim ormarima iz 19. st. i u novoj muzeološkoj koncepciji prezentirana je in situ u prostoru suterena Dvorca, kao jedinstven primjer na prostoru Slavonije.
Knjige su složene na otvorenim drvenim policama, s centralnim ormarom koji ima zatvorene police i pozlaćene rezbarene ukrase. U Našicama je sačuvano oko 1100 knjiga, a pretpostavlja se da je Knjižnica izvorno imala oko 5000 knjiga. Danas su sačuvane knjige na njemačkom, mađarskom, francuskom, talijanskom i engleskom jeziku, a na hrvatskom su nestale. Knjižnica je početkom 20. st. obogaćena vrijednim knjigama iz ostavštine obiteljskog kroničara Julijana grofa Pejačevića. Teško je stradala nakon Drugog svjetskog rata, kada je obiteljski arhiv i dio knjiga namjerno uništavan ili prodavan, dok je veći dio spašen odvozom KOMZA-e u današnji Muzej Slavonije. U prostoriji je sačuvan i jedini originalni kamin u Dvorcu, s okvirom od crvenog mramora iz Šikloša (Mađarska). Uz knjižničnu građu izložene su umjetnine iz obiteljske zbirke (pretežno grafike) te nacrti neostvarenog projekta uređenja mansarde Dvorca. Na stolu je izložena originalna tintarnica iz zbirke obitelji Pejačević s ugraviranim detaljem obiteljskog grba, katalog popisanih knjiga iz 1935. i najstarija knjiga iz 1809. godine.
Uvid u sadržaj knjiga govori o znalačkom odabiru i istančanom ukusu članova obitelji Pejačević pri kupovini knjiga. Vidljivo je praćenje tadašnjih suvremenih književnih trendova i izdavačke djelatnosti, kao i velika briga za knjige kao dio opće kulture pojedinca i značajan segment obiteljske baštine.
Na knjigama obitelji Pejačević pronađeno je nekoliko ex librisa, točnije dva obiteljska pečata i nekoliko pečata, za sada, nepoznatih osoba. Uz knjige, velika je vrijednost Knjižnice i sačuvani katalog knjiga iz 1935. godine. Riječ je zapravo o inventarnoj knjizi i abecednom imenskom kazalu autora knjiga. Iz njegova se sadržaja može otkriti cijeli niz pojedinosti o organizaciji Knjižnice i nastojanjima njezinih vlasnika da se ova građa sačuva i učini što dostupnijom njenim korisnicima. Na dnu stranice nalazi se, na komadu zalijepljenog kartona, crveni, ovalni pečat “EX LIBRIS BIBLIOTECAE NASICIENSIS” u kojem je upisana 1935. godina. Na knjigama je u sredini pečata upisana signatura (broj ormara i police) i inventarni broj knjige u katalogu. Pečat se nalazi na velikom broju knjiga u Našicama i danas označava pripadnost knjiga našičkoj Knjižnici obitelji Pejačević.
Drugi obiteljski pečat vlastiti je pečat obiteljskog kroničara i bibliofila Julijana grofa Pejačevića.
Pečat je okrugao, tamnoplav, s monogramom početnih slova njegova imena i prezimena “J P” iznad kojih je kruna. Vjerojatno je izrađen oko polovice 19. st. kada Julijan započinje svoja istraživanja. Kako Julijan nije imao izravnog nasljednika, nakon njegove smrti knjige iz njegove knjižnice pripale su obiteljskoj knjižnici u našičkom dvorcu te je u popisu knjiga 1935. godine pokraj njegova pečata stavljen i pečat obiteljske knjižnice.
Pečat sa zvijezdom petokrakom u sredini i uokolo natpisom “NARODNA KNJIŽNICA” i pečat “CENTAR ZA INFORMIRANJE GLAS NAŠICE” stavljeni su na knjige nakon odlaska Pejačevića iz Našica te označavaju da je Knjižnica nakon Drugog svjetskog rata pripala Narodnoj knjižnici Našice.
U Knjižnici je pronađeno nekoliko pečata koji ne pripadaju članovima obitelji, a nalaze se na njihovim knjigama, kao npr. "GEORGIEVIČ PÁL", "SEMBERY LAJOS", "LÖVY MIKSA", "WILHELM LENZ / SUŠINE-GJURGJENOVAC, SLAVONIEN". Tko su osobe i jesu li rodbinski povezane s obitelji Pejačević te zašto se njihov pečat nalazi na knjigama, trenutno nije poznato. Pretpostavlja se da su te osobe darovale svoje knjige obitelji Pejačević i/ili ih posudile te su ovdje i ostale.
Velik broj knjiga na prednjoj korici u lijevom, gornjem uglu ima istovjetnu naljepnicu s brojem. Ne zna se tko je stavio naljepnicu i što označava broj, no on se nalazi na većini knjiga. Na određenom broju knjiga na prednjoj korici u lijevom, gornjem uglu nalazi se naljepnica “Narodna knjižnica” s alfanumeričkim brojkama, što je stavljeno nakon Drugog svjetskog rata.
Na knjigama, uz ex librise, nalazimo potpise i posvete raznih članova obitelji. Posvete su pisane najčešće prilikom darivanja za blagdane i rođendane, dok potpisi na knjigama govore o vlasništvu pojedine knjige, koje su pak u najvećem broju stavljali najmlađi članovi obitelji.
Nakon što su knjige nekoliko desetljeća bile smještene u prostoru Gradske knjižnice, premještene su u prostor Zavičajnog muzeja Našice zbog svoje kulturno-povijesne vrijednosti. Knjige u muzeju nisu samo mediji, tj. nositelji informacija (znanja) u smislu njihove sadržajne vrijednosti, već su one i muzejski predmeti važni zbog specifičnosti svog materijala, izgleda i funkcije, odnosno povijesti nastanka i upotrebe.
Knjižnica obitelji Pejačević, izložena u originalnom prostoru Dvorca Pejačević i u originalnim ormarima primjer je sačuvane privatne, obiteljske knjižnice koja postaje muzeološki koncipirana zbirka unutar stalnog postava Muzeja, čuvajući cjelovitost i integritet fonda u smislu njegove provenijencije.
Knjige zastupljene u ovoj knjižnici nisu sadržajem, odnosno mjestom naklade ili tiskanja, vezane uz našički kraj, no one su kroz način njihove nabave i korištenja dio naše zavičajnosti. U tom kontekstu svaka knjiga postaje jedinstven kulturno-povijesni dokument jer svjedoči da je prikupljena u određeno vrijeme, na određenom mjestu, od poznate osobe ili obitelji, u određenim okolnostima. U našem slučaju to je obitelj Pejačević, a njihove knjige postaju svjedocima vremena i oslikavaju društvena i kulturna zbivanja koja su dovela do stvaranja takvog knjižničnog fonda. U tom smislu i naizgled marginalni detalji knjige, kao što su oznake vlasništva u obliku ex librisa, potpisi, različite rukopisne bilješke na marginama teksta, oblik uveza i drugo, postaju tzv. “tragovi čitatelja“ i svjedočanstvo su njihovih ranijih vlasnika. Kao dio cjelokupne baštine obitelji Pejačević Knjižnica je nepresušan izvor za proučavanje povijesti obitelji, njihovih interesa, odnosa unutar obitelji, ali i šireg društveno-povijesnog konteksta kojoj je Knjižnica pripadala.