Ex librisi Ivana Kukuljevića Sakcinskog: bibliografski tragovi u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, središnje nacionalne znanstvene i kulturne ustanove, čuva brojne dragocjene knjige koje ne svjedoče samo o povijesti znanstvene i umjetničke misli, već i o tragovima čitateljskih iskustava tvoreći pritom jedinstven presjek hrvatskoga kulturnog nasljeđa. Jedan od tih suptilnih, ali značajnih tragova prošlosti svakako su ex librisi – oznake vlasništva koje oplemenjuju unutarnje korice knjiga i čuvaju sjećanja na njihove prijašnje vlasnike.
U fondu Knjižnice HAZU nalazi se velik broj knjiga s ex librisima koji pripadaju istaknutim znanstvenicima, akademicima, bibliofilima i kulturnim djelatnicima. Među njima su, primjerice, ex librisi Frana Kurelca, Mirka Bogovića, Bogoslava Šuleka, Franje Račkoga, Ivana Tkalčića i drugih osoba koje su dale nemjerljiv doprinos hrvatskoj kulturnoj povijesti. Izuzetan primjerak u fondu je knjiga “Experiments with Alternate Currents of High Potential and High Frequency” (London, 1892.), jedno od najpoznatijih djela Nikole Tesle. Posebnu vrijednost ovom primjerku, koji se danas čuva u Knjižnici HAZU, daje činjenica da ga je Tesla osobno posvetio i poklonio tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti čiji je bio počasni član. Vlastoručni potpis u knjizi ukazuje na Teslinu povezanost s domovinom i njezinim znanstvenim institucijama.
Zbirka ex librisa u Knjižnici nije sustavno izdvojena, no u sklopu konzervatorsko-restauratorskih obrada, kataložnih obrada starih i rijetkih knjiga te digitalizacije građe, ovi znakovi sve više dolaze u fokus interesa. Vizualno raznoliki i često umjetnički vrijedni, ex librisi mogu biti tiskani, crtani, lijepljeni, pečatirani, a često sadrže grbove, moto, inicijale ili likovne simbole koji karakteriziraju osobu ili instituciju kojoj je knjiga pripadala. Osim što su vrijedni za povijest knjige, ex librisi pomažu i u rekonstrukciji putanje primjeraka, pa tako možemo otkriti mrežu intelektualnih i kulturnih veza između privatnih knjižnica i javnih zbirki. Također, ex librisi pridonose razumijevanju povijesti same Knjižnice HAZU, budući da je fond oblikovan donacijama i otkupima iz privatnih zbirki.
Među brojnim ex librisima u fondu posebno se ističu oni Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1816. – 1889.) čija privatna knjižnica, koju je 1868. prodao Akademiji, svjedoči o intelektualnim horizontima, interesima i društvenim vezama jednoga od ključnih aktera hrvatske kulturne povijesti. Knjižnica Ivana Kukuljevića Sakcinskog nastajala je postupno tijekom njegova života, a njezino podrijetlo može se pratiti zahvaljujući ex librisima, bilješkama i posvetama na knjigama. Riječ je o jednoj od najvrjednijih privatnih knjižnica iz 19. stoljeća, koja broji 10 000 svezaka, potvrđujući Kukuljevićevu značajnu ulogu u prikupljanju i očuvanju nacionalne kulturne baštine.
Knjige s ex librisima možemo okvirno podijeliti u šest skupina: one naslijeđene iz bogate povijesne zbirke njegova oca Antuna; knjige koje je kao mladi časnik pribavio u Beču i Milanu; primjerci s njegovim vlastoručnim potpisima na različitim jezicima; knjige s naljepnicom “Br. ___ Kukuljević“ iz fonda JAZU; primjerci s marginalijama i bilješkama o nabavi, često od antikvara ili s darovnim zapisima prethodnih vlasnika; te knjige s posvetama prijatelja, autora i suvremenika koje svjedoče o Kukuljevićevoj društvenoj i kulturnoj umreženosti.
Najčešći oblik Kukuljevićevih ex librisa su vlastoručni potpisi na predlistu ili naslovnoj stranici (obično: “Ivan Kukuljević Sakcinski“). Ispisani su tintom, često u kombinaciji s dodatnim bilješkama u raznolikim grafijama i na različitim jezicima (datum nabave, cijena, ponekad lokacija kupnje ili oznaka donacije, katkad naznaka njegovog vojnog čina). Kukuljević se, naime, običavao potpisivati na jeziku na kojem je knjiga bila napisana. Tako se, primjerice, njegov potpis pojavljuje na njemačkom jeziku kao Johann von Kukuljevich, na latinskom kao Ex bibliotheca Johannis Kukuljević de Sacci, na talijanskom kao Giovani Kukuljević de Sacci, a u nekim slučajevima i na ćirilici. Ovi potpisi svjedoče o njegovoj višestrukoj jezičnoj kompetenciji, kao i o kozmopolitskom duhu vremena.
Nema ilustriranih ili heraldičkih elemenata, što je u skladu s praksom prve polovice 19. stoljeća kada su ex librisi često bili samo funkcionalni, s naglaskom na identifikaciji vlasnika, a manje na umjetničkoj vrijednosti. U kasnijim razdobljima, kako se razvijala grafička umjetnost ex librisa, do izražaja su dolazile minijature, simboli i alegorijske figure.
Za razliku od kasnijih ex librisa s ikonografskim motivima, Kukuljevićevi ex librisi imaju autentičnu osobnu vrijednost, izravan su trag ruke vlasnika i svjedočanstvo njegove sakupljačke strasti. U pojedinim primjercima prisutan je i pečat Knjižnice Akademije s oznakom da knjiga potječe iz Kukuljevićeve zbirke, primjerice: “Ex bibliotheca Kukuljević“ – što dodatno potvrđuje kontinuitet vlasništva i ulazak građe u institucionalni fond. Njihova dokumentarna i simbolička vrijednost nadilazi funkciju pukog vlasničkog znaka. Takvi elementi omogućuju ne samo valorizaciju Kukuljevićeve ostavštine, već su i važan izvor za rekonstrukciju kretanja i transformacije privatnih zbirki u javne te za studije o recepciji knjige i razumijevanje čitateljskih navika 19. stoljeća.
U fondu Knjižnice HAZU nalazi se velik broj knjiga s ex librisima koji pripadaju istaknutim znanstvenicima, akademicima, bibliofilima i kulturnim djelatnicima. Među njima su, primjerice, ex librisi Frana Kurelca, Mirka Bogovića, Bogoslava Šuleka, Franje Račkoga, Ivana Tkalčića i drugih osoba koje su dale nemjerljiv doprinos hrvatskoj kulturnoj povijesti. Izuzetan primjerak u fondu je knjiga “Experiments with Alternate Currents of High Potential and High Frequency” (London, 1892.), jedno od najpoznatijih djela Nikole Tesle. Posebnu vrijednost ovom primjerku, koji se danas čuva u Knjižnici HAZU, daje činjenica da ga je Tesla osobno posvetio i poklonio tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti čiji je bio počasni član. Vlastoručni potpis u knjizi ukazuje na Teslinu povezanost s domovinom i njezinim znanstvenim institucijama.
Zbirka ex librisa u Knjižnici nije sustavno izdvojena, no u sklopu konzervatorsko-restauratorskih obrada, kataložnih obrada starih i rijetkih knjiga te digitalizacije građe, ovi znakovi sve više dolaze u fokus interesa. Vizualno raznoliki i često umjetnički vrijedni, ex librisi mogu biti tiskani, crtani, lijepljeni, pečatirani, a često sadrže grbove, moto, inicijale ili likovne simbole koji karakteriziraju osobu ili instituciju kojoj je knjiga pripadala. Osim što su vrijedni za povijest knjige, ex librisi pomažu i u rekonstrukciji putanje primjeraka, pa tako možemo otkriti mrežu intelektualnih i kulturnih veza između privatnih knjižnica i javnih zbirki. Također, ex librisi pridonose razumijevanju povijesti same Knjižnice HAZU, budući da je fond oblikovan donacijama i otkupima iz privatnih zbirki.
Među brojnim ex librisima u fondu posebno se ističu oni Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1816. – 1889.) čija privatna knjižnica, koju je 1868. prodao Akademiji, svjedoči o intelektualnim horizontima, interesima i društvenim vezama jednoga od ključnih aktera hrvatske kulturne povijesti. Knjižnica Ivana Kukuljevića Sakcinskog nastajala je postupno tijekom njegova života, a njezino podrijetlo može se pratiti zahvaljujući ex librisima, bilješkama i posvetama na knjigama. Riječ je o jednoj od najvrjednijih privatnih knjižnica iz 19. stoljeća, koja broji 10 000 svezaka, potvrđujući Kukuljevićevu značajnu ulogu u prikupljanju i očuvanju nacionalne kulturne baštine.
Knjige s ex librisima možemo okvirno podijeliti u šest skupina: one naslijeđene iz bogate povijesne zbirke njegova oca Antuna; knjige koje je kao mladi časnik pribavio u Beču i Milanu; primjerci s njegovim vlastoručnim potpisima na različitim jezicima; knjige s naljepnicom “Br. ___ Kukuljević“ iz fonda JAZU; primjerci s marginalijama i bilješkama o nabavi, često od antikvara ili s darovnim zapisima prethodnih vlasnika; te knjige s posvetama prijatelja, autora i suvremenika koje svjedoče o Kukuljevićevoj društvenoj i kulturnoj umreženosti.
Najčešći oblik Kukuljevićevih ex librisa su vlastoručni potpisi na predlistu ili naslovnoj stranici (obično: “Ivan Kukuljević Sakcinski“). Ispisani su tintom, često u kombinaciji s dodatnim bilješkama u raznolikim grafijama i na različitim jezicima (datum nabave, cijena, ponekad lokacija kupnje ili oznaka donacije, katkad naznaka njegovog vojnog čina). Kukuljević se, naime, običavao potpisivati na jeziku na kojem je knjiga bila napisana. Tako se, primjerice, njegov potpis pojavljuje na njemačkom jeziku kao Johann von Kukuljevich, na latinskom kao Ex bibliotheca Johannis Kukuljević de Sacci, na talijanskom kao Giovani Kukuljević de Sacci, a u nekim slučajevima i na ćirilici. Ovi potpisi svjedoče o njegovoj višestrukoj jezičnoj kompetenciji, kao i o kozmopolitskom duhu vremena.
Nema ilustriranih ili heraldičkih elemenata, što je u skladu s praksom prve polovice 19. stoljeća kada su ex librisi često bili samo funkcionalni, s naglaskom na identifikaciji vlasnika, a manje na umjetničkoj vrijednosti. U kasnijim razdobljima, kako se razvijala grafička umjetnost ex librisa, do izražaja su dolazile minijature, simboli i alegorijske figure.
Za razliku od kasnijih ex librisa s ikonografskim motivima, Kukuljevićevi ex librisi imaju autentičnu osobnu vrijednost, izravan su trag ruke vlasnika i svjedočanstvo njegove sakupljačke strasti. U pojedinim primjercima prisutan je i pečat Knjižnice Akademije s oznakom da knjiga potječe iz Kukuljevićeve zbirke, primjerice: “Ex bibliotheca Kukuljević“ – što dodatno potvrđuje kontinuitet vlasništva i ulazak građe u institucionalni fond. Njihova dokumentarna i simbolička vrijednost nadilazi funkciju pukog vlasničkog znaka. Takvi elementi omogućuju ne samo valorizaciju Kukuljevićeve ostavštine, već su i važan izvor za rekonstrukciju kretanja i transformacije privatnih zbirki u javne te za studije o recepciji knjige i razumijevanje čitateljskih navika 19. stoljeća.