Od tanjura do ex librisa: održiv odnos prema knjigama u školskoj knjižnici Siniše Glavaševića u Vukovaru U sklopu međunarodnog projekta sCOOLFOOD ”Činimo dobro Otiskom srca”
U suvremenim školskim knjižnicama, gdje se knjige često brzo troše, gube ili zanemaruju, pitanje odgovornosti prema knjižnom fondu postaje ključno. No, može li se kroz projektne aktivnosti, poput edukacije o održivom razvoju, potaknuti i održiv odnos prema knjigama? Upravo smo to iskusili kroz provedbu međunarodnog projekta “sCoolFood” u suradnji s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva.
U radu s djecom u školskoj knjižnici često se susrećemo s izazovom – knjige se ponekad vraćaju poderane, išarane ili se jednostavno ne vrate. U takvom kontekstu poticanje osobne odgovornosti i emocionalne povezanosti s knjigom postaje jednako važno kao i razvijanje čitateljskih navika. Knjiga se ne bi smjela doživljavati kao potrošna roba, već kao vrijedan resurs, a knjižnica kao zajednički prostor koji dijelimo, čuvamo i njegujemo. Tu smo vrijednost prepoznali i razvili upravo kroz projekt “sCoolFood”, čiji je glavni cilj bio educirati učenike o održivoj prehrani, klimatskim promjenama i odgovornom ponašanju. Iako se na prvi pogled ne tiče knjiga, projekt je vrlo prirodno proširio svoje poruke i na školski prostor – uključujući knjižnicu. Učenici su kroz projekt učili kako male svakodnevne odluke – poput izbora hrane ili racionalne uporabe papira – imaju dugoročne posljedice na okoliš. Raznim radionicama i praktičnim zadacima učenike se poticalo na promišljanje o otpadu, očuvanju resursa i ponovnoj upotrebi. Te su se vrijednosti, gotovo spontano, počele prenositi i na knjige. Razgovarali smo o tome kako se pravilno odnositi prema posuđenoj knjizi, kako je moguće “popraviti” knjigu umjesto baciti je te zašto je važno znati čija je knjiga bila i kamo pripada.
Tada je nastala ideja – zašto ne bismo izradili osobne ex librise? Organizirala sam radionicu u kojoj su učenici izrađivali vlastite oznake vlasništva – ručno crtane ex librise. Korišteni su reciklirani papiri u duhu vrijednosti koje “sCoolFood” promiče. Učenici su sa zanimanjem promišljali što žele poručiti svojim ex librisom: neki su nacrtali inicijale u obliku, drugi simbol, treći minimalistički monogram u stilu srednjovjekovnih pečata. Svaki je bio jedinstven izraz osobnosti, ali i znak odgovornosti – “ovo je moja knjiga, moj trag”.
Nakon radionice primijetila sam promjenu: učenici su češće vraćali knjige na vrijeme, pažljivije ih čuvali, pa čak i sami upozoravali druge da paze na knjige. Jedna je učenica, kada je netko zgužvao korice knjige, rekla: “To nije u redu, vidiš da ima pečat. To je tuđa knjiga.” Taj mali komentar svjedoči o velikoj promjeni. Osobni ex libris postao je simbol povezanosti s knjigom, ali i s vrijednostima koje nadilaze samu knjižnicu – poštovanjem, brigom, identitetom i održivosti. Iskustvo povezivanja ex librisa i projekta “sCoolFood” pokazalo nam je koliko su knjige i prehrana, na prvi pogled udaljeni svjetovi, zapravo slični – i jedno i drugo odražava način na koji se odnosimo prema resursima koje imamo. Knjiga, kao i hrana, nije potrošna roba – ona je dar, odgovornost i mogućnost za rast. U školskim knjižnicama, gdje svaki trag ostaje upisan, ex libris može biti više od ukrasa – može postati odgojno sredstvo. I kao što učenici uče birati lokalno, sezonski i održivo, tako mogu naučiti birati pažljivo, čitati s poštovanjem – i ostavljati svoj trag na pravi način.
Fotografije s provedbe radionice posložene su u digitalnu knjigu pomoću aplikacije Book Creator: https://app.bookcreator.com/read/library/-MLwfBfSbjFHanirT3rK/iE56mhLzKCQVL0VWkO3azKdW5X82/GvHwGC8yQ_ycW3OIjPqsgg/yHvZBnLRQgWMuQsvs_8t_w?from=editor.
U radu s djecom u školskoj knjižnici često se susrećemo s izazovom – knjige se ponekad vraćaju poderane, išarane ili se jednostavno ne vrate. U takvom kontekstu poticanje osobne odgovornosti i emocionalne povezanosti s knjigom postaje jednako važno kao i razvijanje čitateljskih navika. Knjiga se ne bi smjela doživljavati kao potrošna roba, već kao vrijedan resurs, a knjižnica kao zajednički prostor koji dijelimo, čuvamo i njegujemo. Tu smo vrijednost prepoznali i razvili upravo kroz projekt “sCoolFood”, čiji je glavni cilj bio educirati učenike o održivoj prehrani, klimatskim promjenama i odgovornom ponašanju. Iako se na prvi pogled ne tiče knjiga, projekt je vrlo prirodno proširio svoje poruke i na školski prostor – uključujući knjižnicu. Učenici su kroz projekt učili kako male svakodnevne odluke – poput izbora hrane ili racionalne uporabe papira – imaju dugoročne posljedice na okoliš. Raznim radionicama i praktičnim zadacima učenike se poticalo na promišljanje o otpadu, očuvanju resursa i ponovnoj upotrebi. Te su se vrijednosti, gotovo spontano, počele prenositi i na knjige. Razgovarali smo o tome kako se pravilno odnositi prema posuđenoj knjizi, kako je moguće “popraviti” knjigu umjesto baciti je te zašto je važno znati čija je knjiga bila i kamo pripada.
Tada je nastala ideja – zašto ne bismo izradili osobne ex librise? Organizirala sam radionicu u kojoj su učenici izrađivali vlastite oznake vlasništva – ručno crtane ex librise. Korišteni su reciklirani papiri u duhu vrijednosti koje “sCoolFood” promiče. Učenici su sa zanimanjem promišljali što žele poručiti svojim ex librisom: neki su nacrtali inicijale u obliku, drugi simbol, treći minimalistički monogram u stilu srednjovjekovnih pečata. Svaki je bio jedinstven izraz osobnosti, ali i znak odgovornosti – “ovo je moja knjiga, moj trag”.
Nakon radionice primijetila sam promjenu: učenici su češće vraćali knjige na vrijeme, pažljivije ih čuvali, pa čak i sami upozoravali druge da paze na knjige. Jedna je učenica, kada je netko zgužvao korice knjige, rekla: “To nije u redu, vidiš da ima pečat. To je tuđa knjiga.” Taj mali komentar svjedoči o velikoj promjeni. Osobni ex libris postao je simbol povezanosti s knjigom, ali i s vrijednostima koje nadilaze samu knjižnicu – poštovanjem, brigom, identitetom i održivosti. Iskustvo povezivanja ex librisa i projekta “sCoolFood” pokazalo nam je koliko su knjige i prehrana, na prvi pogled udaljeni svjetovi, zapravo slični – i jedno i drugo odražava način na koji se odnosimo prema resursima koje imamo. Knjiga, kao i hrana, nije potrošna roba – ona je dar, odgovornost i mogućnost za rast. U školskim knjižnicama, gdje svaki trag ostaje upisan, ex libris može biti više od ukrasa – može postati odgojno sredstvo. I kao što učenici uče birati lokalno, sezonski i održivo, tako mogu naučiti birati pažljivo, čitati s poštovanjem – i ostavljati svoj trag na pravi način.
Fotografije s provedbe radionice posložene su u digitalnu knjigu pomoću aplikacije Book Creator: https://app.bookcreator.com/read/library/-MLwfBfSbjFHanirT3rK/iE56mhLzKCQVL0VWkO3azKdW5X82/GvHwGC8yQ_ycW3OIjPqsgg/yHvZBnLRQgWMuQsvs_8t_w?from=editor.