Obljetnica Ive Tijardovića kroz izložbu "Ivo Tijardović i Zagreb"
U Gradskoj knjižnici u Zagrebu postavljena je izložba u povodu pedesete obljetnice smrti skladatelja Ive Tijardovića koja se mogla razgledati od 26. veljače do 25. ožujka 2025. godine.
Autor izložbe je Igor Mladinić, voditelj Glazbene zbirke Gradske knjižnice, Knjižnice grada Zagreba.
Ovom se izložbom nastojala osvijetliti prisutnost skladatelja Ive Tijardovića u Zagrebu kroz izvedbe i objave njegovih likovnih, literarnih i glazbenih radova te kroz njegove višekratne boravke i brojne druge djelatnosti koje je obavljao u hrvatskom glavnom gradu, naročito nakon njegova trajnog preseljenja 1945. godine.
Uz prateće postere koji prikazuju kronologiju njegova djelovanja, izložena su brojna notna i druga izdanja njegovih djela te djela o njemu – više od šezdeset jedinica objavljenih od 1921. do 2025. godine.
Ivo Tijardović započeo je svoju profesionalnu karijeru u Beču kao ilustrator i karikaturist, a Zagrepčani su ga imali prilike upoznati već početkom dvadesetih godina dvadesetog stoljeća kroz izdanja bečko-praško-zagrebačke izdavačke kuće Edition Slave, gdje je uz ilustracije objavio i nekoliko svojih kraćih glazbenih djela, te kroz karikature i ilustracije koje je radio za dopisnice i zagrebačke novine. No tek nakon što mu je izvedena prva opereta "Pierrot Ilo" u kazalištu na Tuškancu 1925. godine, Zagrepčani su imali pravu priliku upoznati i Tijardovića – skladatelja.
Tridesetih godina novine su ga nazivale "našim najpopularnijim skladateljem" i, doista, u doba kada je kazalište još uvijek bilo centar društvenih zbivanja, Tijardović je zauzimao visoko mjesto. Među prvim trima najizvođenijim hrvatskim glazbeno-dramskim djelima, uz Zajčeva "Nikolu Šubića Zrinjskog" (1876.) i Gotovčeva "Eru s onoga svijeta" (1935.), nalazi se i Tijardovićeva "Mala Floramye" (1926.). Osim što je bio skladatelj za glazbeno kazalište, tridesetih godina započela je i njegova filmska karijera kad je surađivao s berlinskim filmskim kućama. U tom je razdoblju Tijardović nekoliko puta mijenjao mjesto boravka između Splita, Zagreba, Pariza i Berlina.
Pojava fašizma i Drugi svjetski rat prekinuli su tijek njegove dotadašnje karijere i donijeli razdoblje u kojem je Tijardović prionuo uz narodnooslobodlilački pokret i stvarao djela u partizanskom duhu i duhu socijalističke izgradnje. Iz tog razdoblja najpoznatija je njegova obrada pjesme "Marjane, Marjane", a uz brojne masovne pjesme nastaju i djela poput baleta "Partizansko kolo" i opere "Dimnjaci uz Jadran". Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kao jedini kazališni intendant iz bivše Jugoslavije koji se borio na pobjedničkoj strani, angažiran je na brojnim rukovodećim funkcijama u kulturi. Kasnije se u svojoj glazbi okreće ozbiljnijim opernim žanrovima i filmskoj glazbi. Pred kraj života, u doba Hrvatskog proljeća, piše memoare u kojima je prisutan nacionalni naboj koji je obilježio početak sedamdesetih godina u Hrvatskoj. Izvorni naziv njegovih memoara objavljenih 2025. godine glasi "Hrvat u i oko dva svjetska rata".
Tijardović je napisao osam libreta za svoja djela, a za mnoge postave radio je i scenografiju i kostimografiju, čiji prikaz nažalost nije stao na ovu izložbu. Na zadnjem posteru izložbe prikazan je popis njegovih glazbenih djela.
Autor izložbe je Igor Mladinić, voditelj Glazbene zbirke Gradske knjižnice, Knjižnice grada Zagreba.
Ovom se izložbom nastojala osvijetliti prisutnost skladatelja Ive Tijardovića u Zagrebu kroz izvedbe i objave njegovih likovnih, literarnih i glazbenih radova te kroz njegove višekratne boravke i brojne druge djelatnosti koje je obavljao u hrvatskom glavnom gradu, naročito nakon njegova trajnog preseljenja 1945. godine.
Uz prateće postere koji prikazuju kronologiju njegova djelovanja, izložena su brojna notna i druga izdanja njegovih djela te djela o njemu – više od šezdeset jedinica objavljenih od 1921. do 2025. godine.
Tridesetih godina novine su ga nazivale "našim najpopularnijim skladateljem" i, doista, u doba kada je kazalište još uvijek bilo centar društvenih zbivanja, Tijardović je zauzimao visoko mjesto. Među prvim trima najizvođenijim hrvatskim glazbeno-dramskim djelima, uz Zajčeva "Nikolu Šubića Zrinjskog" (1876.) i Gotovčeva "Eru s onoga svijeta" (1935.), nalazi se i Tijardovićeva "Mala Floramye" (1926.). Osim što je bio skladatelj za glazbeno kazalište, tridesetih godina započela je i njegova filmska karijera kad je surađivao s berlinskim filmskim kućama. U tom je razdoblju Tijardović nekoliko puta mijenjao mjesto boravka između Splita, Zagreba, Pariza i Berlina.
Tijardović je napisao osam libreta za svoja djela, a za mnoge postave radio je i scenografiju i kostimografiju, čiji prikaz nažalost nije stao na ovu izložbu. Na zadnjem posteru izložbe prikazan je popis njegovih glazbenih djela.