Humor u bajkama – održan 9. Dan bajki i priča: Zmajevi, vile i šale
Unatoč kišnoj suboti, ljubitelji bajke i ove su se godine okupili povodom 9. Dana bajki koji se održao 16. svibnja. Već se od jutra mogao čuti veseli dječji smijeh koji je odzvanjao Gradskom knjižnicom Krapina gdje se održavala prva točka bajkovitog programa. Kazalište “Prijatelj” glumca Hrvoja Zalara uprizorilo je poznatu Grimmovu bajku “Kraljević Žabac“ dodavši joj suvremene elemente kako bi je time još više približilo dječjem uzrastu. “Kraljević Žabac” za mnoge je vrlo popularna bajka braće Grimm, a opet nekako manje poznata mlađim generacijama. Zahvaljujući glazbeno-scenskim pokretima i “raga-raga plesu“, koji su izvodili Žabac i Kraljevna, ubrzo su se glumcima na podiju pridružili i roditelji sa svojom djecom.
Nakon kazališne predstave posjetitelji su se uputili do Srednje škole Krapina gdje ih je dočekala školska knjižničarka Mihaela Dolovčak koja je pozdravila sve nazočne. Potom su na pozornicu stupili učenici Glazbene škole iz Zaboka: Emili Vajdić i Ellen Bogović uz klavirsku pratnju Antonija Rasija. Ovi glazbeni gosti nisu imali glazbene slušalice nego prave pravcate mačje uši i repove koji su im uvelike pomogli da izvedu Rossinijev “The Cat Duet”. Nakon njihova nastupa u ime organizatora posjetiteljima su se obratile Maja Vukina Bogović, predsjednica Knjižničarskog društva Krapinsko-zagorske županije; Branka Tuđa Kanceljak, prva dopredsjednica Hrvatskoga knjižničarskog društva; te Danica Leštek, idejna začetnica projekta. One su se prisjetile svih dosadašnjih godina i istinskog veselja koje je prevladavalo – od tajnovitih prisutnih i neprisutnih stanovnika dvorca Tabor do gostovanja zagrebačkog bibliobusa koji je, kako je napomenula ravnateljica Gradske knjižnice Krapina, Maja Vukina Bogović, konačno odobren i za Krapinsko-zagorsku županiju. Biranim riječima prisutnima se obratio i dr. sc. Davor Špoljar, predsjednik Kulturnog vijeća Krapinsko-zagorske županije i predsjednik Hrvatskoga muzejskog društva.
Nakon uvoda održano je predavanje “O smijehu i komičnom u kontekstu pripovijedanja“ koje je pripremila prof. dr. sc. Diana Zalar. Smijeh i komično u pripovijedanju moćni su alati koji privlače pozornost, potiču empatiju, razbijaju napetost i stvaraju dublju povezanost s publikom. Poseban je naglasak stavljen na ulogu crnog humora u srednjem i ranom novom vijeku kao sastavnom dijelu teških vremena u kojima su ljudi tada živjeli. Profesorica Zalar podsjetila je i na velike pisce koji su imali utjecaj na razvoj komičnoga, poput Marka Twaina i Jonathana Swifta. Obnovila je i sjećanje na besmrtnu legendu o Voltaireu koji svećeniku na samrtnoj postelji na upit odriče li se Sotone, odgovara da sada nije vrijeme za stvaranje neprijatelja. U predavanju je bilo riječi i o funkciji komičnog u priči, odnosno bajci, te o glavnim mehanizmima za postizanje komičnog efekta.
Nakon pauze uslijedio je praktičan dio Dana bajki s radionicama. Radionicu “Šaka suza, vreća smija, ča je život vengo fantazija“ vodila je Margareta Peršić. Moto radionice bile su riječi spisatelja Lewisa Carrolla: “Ako je glava prazna, nažalost, ni najbolji humor vas neće spasiti.“ Humor nam je darovan da kroz njega prihvatimo život i kroz smijeh shvatimo apsurde koje racionalno ne možemo pojmiti. Humor tada biva oslobađajuća točka u kojoj se mogu pojaviti i suze. Kroz primjere humora u bajkama sudionici radionice istraživali su točku prekretnicu koja dovodi do smiješnih situacija.
Na radionici “Potukli se fratri na crkveni vrati: humor u bajkama”, voditeljice Miljenke Benc, promišljalo se o tome što se dogodi kad se ozbiljni likovi počnu ponašati neozbiljno. Upravo tu počinje igra, smijeh i priča. Polazište radionice bila je kratka, ritmička, usmena forma “Potukli se fratri na crkveni vrati“ koja se koristi kao primjer jezične jezgre s izraženim humorističnim i apsurdnim elementima. Takvi fragmenti usmene tradicije, bliski malešnicama po svojoj zvučnosti, sažetosti i ritmičnosti, predstavljaju snažan poticaj za razvoj govorne kreativnosti i pripovijedanja. Kroz radionicu su se istraživali procesi nastajanja humora u jeziku kroz kontrast, pretjerivanja i neočekivane situacije te kako se iz jedne rečenice može razviti cjelovita priča.
Sandra Šimunović vodila je radionicu “Bajkoviti robot koji je učio hrvatski jezik“. Povezivanjem elektrotehnike i hrvatskog jezika nastaje bajka humora koja ima maštovit sadržaj, ali i tehničku utemeljenost. Hrvatski jezik daje narativnu strukturu i izražajnost, dok elektrotehnika osigurava realistične, suvremene i komične elemente, čime se razvija interdisciplinarno razumijevanje i kreativno razmišljanje. U elektrotehnici se osmišljava tehnička podloga priče. Robot kao lik temelji se na stvarnim pojmovima, poput električne energije, strujnih krugova, senzora i upravljačkih sustava, te nastoji unijeti smiješne situacije u bajkovit svijet. Nakon poučnog igrokaza, koji je pred sudionicima radionice odigrala cijela obitelj Šimunović, i polaznici radionice osmislili su svoju modernu bajku.
Sastavni dio ovogodišnjeg dana bajki bilo je i vođeno razgledavanje Muzeja krapinskih neandertalaca koji je smješten uz samo nalazište neandertalaca, između brda Hušnjakovo i Josipovac. Izgrađen je od betonske konstrukcije u obliku pećine, a planinarskom je stazom povezan s nalazištem. Čitavo je područje zamišljeno kao krapinski neandertalski park koji se sastoji od muzeja, termalnog lječilišta i pratećih objekata smještenih uz nalazište. Podna površina muzeja izvedena je u kamenom tepihu od kvarcnog pijeska pomiješanog s epoksidnim smolama, zidovi su izvedeni u sirovom i obojenom betonu, sve u skladu sa sadržajem muzeja i u svrhu njegove što vjernije prezentacije.
Nakon povratka u Gradsku knjižnicu Krapina posjetitelje su dočekale pripovjedačice Maja Trupčević i Margareta Peršić. Maja Trupčević za ovu je prigodu izabrala svoju baku “tecu Katu“ u čiji se lik i odjenula. Teca Kata je stara kumica, mudrijašica, kojoj ne može pobjeći ni najnebitnija seoska stvar. Kada je vidjela koliko se mnoštvo okupilo, došla je i ona da si malo “pripoveda“ s ljudima. Po svojoj prirodi optimistična, teca Kata zna vješto i najtežu životnu situaciju pretvoriti u šaljive momente. Time jasno šalje poruku o važnosti humora kao dijelu pozitivnog ljudskog mentaliteta. Margareta Peršić za ovaj je susret pripremila staru bajku o junaku Nebojši i njegovom iskrenom srcu. Margareta je svojom interpretacijom lika Nebojše i njegovih životnih izbora poslala poruku kako konzumerizam nije nužno dobar jer se protivi slobodi izbora, jednostavnosti srca i kreativnosti koja je u temelju svake bajke.
Ovogodišnji 9. Dan bajki i priča organizirali su Hrvatsko knjižničarsko društvo, Knjižničarsko društvo Krapinsko-zagorske županije, Gradska knjižnica Krapina i Srednja škola Krapina. Program je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Krapinsko-zagorske županije, uz sponzorsku podršku izdavačkih kuća Alfa i Školska knjiga. Publika se tijekom dana izmjenjivala – jutarnjem dijelu programa nazočilo je šezdesetak roditelja i djece, dok je na popodnevnom dijelu bilo četrdesetak posjetitelja, uglavnom knjižničara i odgojitelja.
Vidimo se sljedeće godine u još većem broju na jubilarnom 10. Danu bajki i priča, a do tada neka nam svaki dan bude jedna velika bajka!
Hrvoje Zalar i njegovo Kazalište “Prijatelj” izvode kazališnu predstavu za djecu “Kraljević Žabac”
Nakon kazališne predstave posjetitelji su se uputili do Srednje škole Krapina gdje ih je dočekala školska knjižničarka Mihaela Dolovčak koja je pozdravila sve nazočne. Potom su na pozornicu stupili učenici Glazbene škole iz Zaboka: Emili Vajdić i Ellen Bogović uz klavirsku pratnju Antonija Rasija. Ovi glazbeni gosti nisu imali glazbene slušalice nego prave pravcate mačje uši i repove koji su im uvelike pomogli da izvedu Rossinijev “The Cat Duet”. Nakon njihova nastupa u ime organizatora posjetiteljima su se obratile Maja Vukina Bogović, predsjednica Knjižničarskog društva Krapinsko-zagorske županije; Branka Tuđa Kanceljak, prva dopredsjednica Hrvatskoga knjižničarskog društva; te Danica Leštek, idejna začetnica projekta. One su se prisjetile svih dosadašnjih godina i istinskog veselja koje je prevladavalo – od tajnovitih prisutnih i neprisutnih stanovnika dvorca Tabor do gostovanja zagrebačkog bibliobusa koji je, kako je napomenula ravnateljica Gradske knjižnice Krapina, Maja Vukina Bogović, konačno odobren i za Krapinsko-zagorsku županiju. Biranim riječima prisutnima se obratio i dr. sc. Davor Špoljar, predsjednik Kulturnog vijeća Krapinsko-zagorske županije i predsjednik Hrvatskoga muzejskog društva.
Nakon uvoda održano je predavanje “O smijehu i komičnom u kontekstu pripovijedanja“ koje je pripremila prof. dr. sc. Diana Zalar. Smijeh i komično u pripovijedanju moćni su alati koji privlače pozornost, potiču empatiju, razbijaju napetost i stvaraju dublju povezanost s publikom. Poseban je naglasak stavljen na ulogu crnog humora u srednjem i ranom novom vijeku kao sastavnom dijelu teških vremena u kojima su ljudi tada živjeli. Profesorica Zalar podsjetila je i na velike pisce koji su imali utjecaj na razvoj komičnoga, poput Marka Twaina i Jonathana Swifta. Obnovila je i sjećanje na besmrtnu legendu o Voltaireu koji svećeniku na samrtnoj postelji na upit odriče li se Sotone, odgovara da sada nije vrijeme za stvaranje neprijatelja. U predavanju je bilo riječi i o funkciji komičnog u priči, odnosno bajci, te o glavnim mehanizmima za postizanje komičnog efekta.
Predavanje dr. sc. Diane Zalar “O smijehu i komičnom u kontekstu pripovijedanja”
Nakon pauze uslijedio je praktičan dio Dana bajki s radionicama. Radionicu “Šaka suza, vreća smija, ča je život vengo fantazija“ vodila je Margareta Peršić. Moto radionice bile su riječi spisatelja Lewisa Carrolla: “Ako je glava prazna, nažalost, ni najbolji humor vas neće spasiti.“ Humor nam je darovan da kroz njega prihvatimo život i kroz smijeh shvatimo apsurde koje racionalno ne možemo pojmiti. Humor tada biva oslobađajuća točka u kojoj se mogu pojaviti i suze. Kroz primjere humora u bajkama sudionici radionice istraživali su točku prekretnicu koja dovodi do smiješnih situacija.
Na radionici “Potukli se fratri na crkveni vrati: humor u bajkama”, voditeljice Miljenke Benc, promišljalo se o tome što se dogodi kad se ozbiljni likovi počnu ponašati neozbiljno. Upravo tu počinje igra, smijeh i priča. Polazište radionice bila je kratka, ritmička, usmena forma “Potukli se fratri na crkveni vrati“ koja se koristi kao primjer jezične jezgre s izraženim humorističnim i apsurdnim elementima. Takvi fragmenti usmene tradicije, bliski malešnicama po svojoj zvučnosti, sažetosti i ritmičnosti, predstavljaju snažan poticaj za razvoj govorne kreativnosti i pripovijedanja. Kroz radionicu su se istraživali procesi nastajanja humora u jeziku kroz kontrast, pretjerivanja i neočekivane situacije te kako se iz jedne rečenice može razviti cjelovita priča.
Sandra Šimunović vodila je radionicu “Bajkoviti robot koji je učio hrvatski jezik“. Povezivanjem elektrotehnike i hrvatskog jezika nastaje bajka humora koja ima maštovit sadržaj, ali i tehničku utemeljenost. Hrvatski jezik daje narativnu strukturu i izražajnost, dok elektrotehnika osigurava realistične, suvremene i komične elemente, čime se razvija interdisciplinarno razumijevanje i kreativno razmišljanje. U elektrotehnici se osmišljava tehnička podloga priče. Robot kao lik temelji se na stvarnim pojmovima, poput električne energije, strujnih krugova, senzora i upravljačkih sustava, te nastoji unijeti smiješne situacije u bajkovit svijet. Nakon poučnog igrokaza, koji je pred sudionicima radionice odigrala cijela obitelj Šimunović, i polaznici radionice osmislili su svoju modernu bajku.
Sastavni dio ovogodišnjeg dana bajki bilo je i vođeno razgledavanje Muzeja krapinskih neandertalaca koji je smješten uz samo nalazište neandertalaca, između brda Hušnjakovo i Josipovac. Izgrađen je od betonske konstrukcije u obliku pećine, a planinarskom je stazom povezan s nalazištem. Čitavo je područje zamišljeno kao krapinski neandertalski park koji se sastoji od muzeja, termalnog lječilišta i pratećih objekata smještenih uz nalazište. Podna površina muzeja izvedena je u kamenom tepihu od kvarcnog pijeska pomiješanog s epoksidnim smolama, zidovi su izvedeni u sirovom i obojenom betonu, sve u skladu sa sadržajem muzeja i u svrhu njegove što vjernije prezentacije.
Nakon povratka u Gradsku knjižnicu Krapina posjetitelje su dočekale pripovjedačice Maja Trupčević i Margareta Peršić. Maja Trupčević za ovu je prigodu izabrala svoju baku “tecu Katu“ u čiji se lik i odjenula. Teca Kata je stara kumica, mudrijašica, kojoj ne može pobjeći ni najnebitnija seoska stvar. Kada je vidjela koliko se mnoštvo okupilo, došla je i ona da si malo “pripoveda“ s ljudima. Po svojoj prirodi optimistična, teca Kata zna vješto i najtežu životnu situaciju pretvoriti u šaljive momente. Time jasno šalje poruku o važnosti humora kao dijelu pozitivnog ljudskog mentaliteta. Margareta Peršić za ovaj je susret pripremila staru bajku o junaku Nebojši i njegovom iskrenom srcu. Margareta je svojom interpretacijom lika Nebojše i njegovih životnih izbora poslala poruku kako konzumerizam nije nužno dobar jer se protivi slobodi izbora, jednostavnosti srca i kreativnosti koja je u temelju svake bajke.
Ovogodišnji 9. Dan bajki i priča organizirali su Hrvatsko knjižničarsko društvo, Knjižničarsko društvo Krapinsko-zagorske županije, Gradska knjižnica Krapina i Srednja škola Krapina. Program je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Krapinsko-zagorske županije, uz sponzorsku podršku izdavačkih kuća Alfa i Školska knjiga. Publika se tijekom dana izmjenjivala – jutarnjem dijelu programa nazočilo je šezdesetak roditelja i djece, dok je na popodnevnom dijelu bilo četrdesetak posjetitelja, uglavnom knjižničara i odgojitelja.
Vidimo se sljedeće godine u još većem broju na jubilarnom 10. Danu bajki i priča, a do tada neka nam svaki dan bude jedna velika bajka!
Sudionici 9. Dana bajki