Razglednica iz Stare knjižnice Sveučilišta Trinity u Dublinu
Općepoznata izjava slavnoga argentinskog pisca Jorgea Luisa Borgesa kojom se raj dovodi u vezu s određenom vrstom knjižnice, sasvim sigurno ima smisla u trenutku kad uđemo u Staru knjižnicu Sveučilišta Trinity u Dublinu. Ova knjižnica čija glavna dvorana, tzv. Dugačka soba (engl. Long Room), čuva oko 200 000 najstarijih knjiga knjižnice, smatra se jednim od najimpresivnijih knjižničnih prostora na svijetu. Izgrađena je početkom 18. stoljeća, a početkom 19. stoljeća dobiva pravo na obvezni primjerak svake knjige objavljene u Britaniji i Irskoj. Iz ovog razloga, već polovicom 19. stoljeća prostor postaje prepun knjiga, a suvremeni posjetitelj svjedoči policama popunjenim knjigama koje sežu do stropa i za čiji su doseg potrebne ljestve.
Dugačku sobu krasi niz mramornih bisti. Prvih četrnaest rad su kipara Petera Scheemakersa iz polovice 18. stoljeća. Biste prikazuju poznate filozofe, pisce i osobe povezane sa Sveučilištem. Jedna od istaknutijih bisti jest bista cijenjenoga irskog pisca Jonathana Swifta. U novije vrijeme zbirci skulptura koju su činile samo biste muškaraca, dodane su i četiri skulpture poznatih Irkinja: Rosalind Franklin, Auguste Gregory, Ade Lovelace i Mary Wollstonecraft. U dvorani se čuva i “Proglas Irske Republike” iz 1916. godine te srednjovjekovna harfa Briana Borua koja ima 29 brončanih žica i svojevrstan je irski nacionalni simbol. Jedna od najpoznatijih starih knjiga koje se čuvaju u ovoj knjižnici jest "The Book of Kells". Riječ je o jednom od najpoznatijih i najljepših srednjovjekovnih rukopisnih djela na svijetu, nastalom oko 800. godine. Prema predaji nastao je na škotskom otoku Ioni, a u Irsku su ga donijeli redovnici koji su ga tako zaštitili od napada Vikinga. Ovaj bogato iluminirani rukopis sadrži četiri evanđelja “Novog zavjeta” na latinskom jeziku. Međutim, ono što ga čini posebnim nisu samo tekstovi, već i njegove iznimno detaljne ilustracije, ukrasi i inicijali izrađeni s velikom preciznošću. Umjetnici su se koristili jarkim bojama i složenim uzorcima, često inspiriranima keltskom umjetnošću. Knjiga se nalazi u posebnoj, tamnoj prostoriji knjižnice, u stalku s posebnim uvjetima koji omogućuju kvalitetno čuvanje. Dodirivanje ili fotografiranje knjige, naravno, nije dopušteno. U službi očuvanja, ali i dostupnosti suvremenom čitatelju, ova je vrijedna knjiga, kao i niz drugih starih knjiga ove bogate knjižnice, digitalizirana. U prostorijama koje prethode prostoriji u kojoj se nalazi originalna knjiga, a koje su opremljene suvremenim tehnologijama, kroz audiosnimke i vizualne prezentacije predstavljen je njezin sadržaj, ispričana njezina povijest i protumačena simbolika. Svojevrstan produžetak Stare knjižnice čini Crveni paviljon. Najveća vrijednost Stare knjižnice, "The Book of Kells", dobila je u njemu svoje filmsko animirano uprizorenje, kojim se promiče kako sama knjiga, tako i povijest, ljepota i snaga istinskoga sveučilišnog raja – Stare knjižnice. Bitno je istaknuti da su i mnoge druge vrijedne knjige ove knjižnice, irska povijest, a u jednoj dugoj prostoriji i cijela Dugačka soba (engl. Long Room), u ovom paviljonu hologramski oživljeni.
Na samom kraju ove irske razglednice osvrnut ćemo se i na važnost očuvanja irskoga jezika koji se danas rijetko koristi u svakodnevnom govoru, ali se kroz pisanu riječ čuva od izumiranja. Vidljiv je na brojnim natpisima diljem Irske – od dvojezičnih naziva ulica, do oznaka u muzejima, crkvama, knjižnicama i drugim kulturnim ustanovama, uključujući i Sveučilište Trinity u Dublinu. Fotografija jednoga takvog dvojezičnog natpisa, onog iz tamne sobe u kojoj se čuva "The Book of Kells" neka bude posljednja na ovoj razglednici. Njome se želi istaknuti vrijednost i uloga koju kvalitetna knjižnica može imati za svoj jezik, narod i domovinu. Do te mjere da je se može usporediti s rajem.