Gradska knjižnica Kaštela predstavila monografiju "Pisma dida Miloša iz Prvog svjetskog rata"
Gradska knjižnica Kaštela predstavila monografiju Pisma dida Miloša iz Prvog svjetskog rata
Monografiju Pisma dida Miloša iz Prvog svjetskog rata Gradska knjižnica Kaštela predstavila je javnosti u Nadbiskupovom kaštelu u Kaštel Sućurcu u srijedu 22. 5. 2024.
Uz autore monografije – Miloša Mandića, unuka djeda Miloša i Renatu Dobrić, urednicu i priređivačicu knjige, ravnateljicu Gradske knjižnice Kaštela, knjigu su predstavili prof. dr. sc.
Mladenko Domazet, povjesničar Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu koji je govorio o ratnoj svakodnevici Vranjica i obiteljskoj povijesti tijekom Velikog rata i prof. dr. sc. Tado Oršolić, povjesničar, znanstveni savjetnik i upravitelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru koji je govorio o Sočanskoj bojišnici i sudjelovanju Vranjičana, Solinjana, Kaštelana i Klišana u Prvom svjetskom ratu.
U glazbenom dijelu programa Milošev praunuk - Hrvoje Mandić (gitara) i prapraunuk Marin Petković (violina) izveli su u čast svoga pretka nekoliko domoljubnih pjesama.
Monografija kroz prepisku Miloša sa suprugom, djecom, majkom, rodbinom, trgovcima i prijateljima daje uvid u život u Vranjicu i Dalmaciji u vrijeme Prvog svjetskog rata, kao i o Sočanskoj bojišnici te o zarobljeništvu u Italiji.
Unuk Miloš Mandić prikupio je svu pisanu ostavštinu svog djeda koji je mobiliziran 15. 2. 1915. godine u austrougarsku vojsku u 37. domobransku pješačku pukovniju, koja je bila postrojba u sastavu Carsko-kraljevskog domobranstva austrougarske vojske na području vojnog okruga Herceg Novi. Stožer pukovnije bio je u Gružu pokraj Dubrovnika. Miloš je kao bolničar u Prvom svjetskom ratu preko Herceg Novog, Sarajeva i Doboja raspoređen na Sočansku bojišnicu. Na toj je bojišnici 6. 8. 1916. godine zarobljen te postaje talijanski ratni zarobljenik. Kao zarobljenik umire u Italiji te je pokopan na groblju u Barletti. Pisma koja je Miloš pisao supruzi Rozi i djeci sačuvana su u originalu, baš kao i pisma koja je Roza pisala suprugu, dok su pisma upućena ostalima sačuvana u Miloševim bilježnicama (notešima), koje je u Vranjic donosio Milošev suborac, Vranjičanin, Luka Mikelić. Poznato je da je Miloš svu svoju prepisku prepisivao u notese
(male bilježnice), kako bi sve ostalo sačuvano, te kako bi, kako je sam više puta napomenuo, kad se vrati kući u svoj ubavi Vranjic, mogao svojoj djeci i unucima pripovijedati o svemu što je proživio.
Navedena pisma od velike su važnosti za razumijevanje tadašnjeg načina života u Solinu i Vranjicu tijekom Prvog svjetskog rata jer opisuju način života hrvatskih vojnika u Prvom svjetskom ratu koji su se borili na Soči, kao i onih koji su se našli u talijanskom zarobljeništvu. Iz navedene prepiske obrađeno je 1580 starih vranjičkih riječi. U knjizi je naveden i spisak 140 mobiliziranih osoba koje Miloš spominje u pismima, kao i kazalo s oko 450 imena i prezimena, te 85 toponima.
Cijela povijest sačuvana je u ovim dopisnicama i pismima. Način života u Vranjicu i Dalmaciji za vrijeme Prvog svjetskog rata: kako su se odgajala djeca, što se jelo, čitalo, sadilo u poljima, koje pjesme su se pjevale, koji blagdani slavili, na koji način su se naši stari borili protiv filoksere, vjera u Boga, ljubav prema domovini, strast za čitanjem i učenjem, mobilizacija, odlazak Dalmatinaca u Prvi svjetski rat, boravak na Sočanskoj bojišnici i u talijanskom zarobljeništvu – sve to se može iščitati iz pisama i dopisnica čija je najveća vrijednost u tome što su sve ove sačuvane dopisnice i pisma autentično svjedočanstvo o vremenu Prvog svjetskog rata, navela je u svom izlaganju urednica i priređivačica monografije Renata Dobrić, istaknuvši kako je raduje to što je upravo Gradska knjižnica Kaštela nakladnik ove vrijedne i jedinstvene knjige.
Knjiga ima svoju vrijednost i iz razloga jer se u hrvatskoj književnosti i publicistici rijetko može naići na svjedočanstva Dalmatinaca koji su boravili na bojišnici u Prvom svjetskom ratu. Upravo iz tog razloga ovo smatram itekako značajnom knjigom, koja ima veliku historiografsku vrijednost za povjesničare, jezikoslovce i etnografe, ali i za sve one koje zanima kakva je bila svakodnevica u Dalmaciji prije stotinu godina, istaknuo je prof. dr. sc. Mladen Domazet.
Miloševi zapisi s ratišta, ali i iz zarobljeništva, predstavljaju važan izvor za daljnja istraživanja povjesničara koji će u budućnosti htjeti pisati o ovom nedovoljno istraženom dijelu hrvatske povijesti, naveo je prof. dr. sc. Tado Oršolić u svom izlaganju u kojemu je govorio i o zapadnoj bojišnici, odnosno o lokacijama koje Miloš spominje u svojim zapisima.
Prilikom predstavljanja knjige u Nadbiskupovom kaštelu bile su izložene i tri umjetničke slike Vranjica, a putem projekcije svi nazočni su mogli pogledati brojne fotografije, pisma i dopisnice iz ostavštine djeda i obitelji Mandić, pri čemu su poseban interes izazvale fotografije ručnih radova časne sestre Agneze, sestre djeda Miloša, koje su poslale časne sestre iz samostana na Hvaru, u kojemu je č. s. Agneza provela dio života. Časne sestre su za ovu priliku poslale i medenjake izrađene po tradicionalnoj recepturi, a istima su se nakon predstavljanja knjige mogli osladiti brojni posjetitelji, koji su se nastavili družiti uz razgovor i domaće delicije za čiju su izradu bili zaslužni brojni potomci iz obitelji Mandić i njihovi prijatelji.
Knjiga je realizirana sredstvima Splitsko-dalmatinske županije, Grada Kaštela i Grada Solina, kojima je ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić uputila veliku zahvalu.
Renata Dobrić
dobricrenata9@gmail.com
Gradska knjižnica Kaštela
Uz autore monografije – Miloša Mandića, unuka djeda Miloša i Renatu Dobrić, urednicu i priređivačicu knjige, ravnateljicu Gradske knjižnice Kaštela, knjigu su predstavili prof. dr. sc.
Mladenko Domazet, povjesničar Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu koji je govorio o ratnoj svakodnevici Vranjica i obiteljskoj povijesti tijekom Velikog rata i prof. dr. sc. Tado Oršolić, povjesničar, znanstveni savjetnik i upravitelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru koji je govorio o Sočanskoj bojišnici i sudjelovanju Vranjičana, Solinjana, Kaštelana i Klišana u Prvom svjetskom ratu.
U glazbenom dijelu programa Milošev praunuk - Hrvoje Mandić (gitara) i prapraunuk Marin Petković (violina) izveli su u čast svoga pretka nekoliko domoljubnih pjesama.
Monografija kroz prepisku Miloša sa suprugom, djecom, majkom, rodbinom, trgovcima i prijateljima daje uvid u život u Vranjicu i Dalmaciji u vrijeme Prvog svjetskog rata, kao i o Sočanskoj bojišnici te o zarobljeništvu u Italiji.
Unuk Miloš Mandić prikupio je svu pisanu ostavštinu svog djeda koji je mobiliziran 15. 2. 1915. godine u austrougarsku vojsku u 37. domobransku pješačku pukovniju, koja je bila postrojba u sastavu Carsko-kraljevskog domobranstva austrougarske vojske na području vojnog okruga Herceg Novi. Stožer pukovnije bio je u Gružu pokraj Dubrovnika. Miloš je kao bolničar u Prvom svjetskom ratu preko Herceg Novog, Sarajeva i Doboja raspoređen na Sočansku bojišnicu. Na toj je bojišnici 6. 8. 1916. godine zarobljen te postaje talijanski ratni zarobljenik. Kao zarobljenik umire u Italiji te je pokopan na groblju u Barletti. Pisma koja je Miloš pisao supruzi Rozi i djeci sačuvana su u originalu, baš kao i pisma koja je Roza pisala suprugu, dok su pisma upućena ostalima sačuvana u Miloševim bilježnicama (notešima), koje je u Vranjic donosio Milošev suborac, Vranjičanin, Luka Mikelić. Poznato je da je Miloš svu svoju prepisku prepisivao u notese
(male bilježnice), kako bi sve ostalo sačuvano, te kako bi, kako je sam više puta napomenuo, kad se vrati kući u svoj ubavi Vranjic, mogao svojoj djeci i unucima pripovijedati o svemu što je proživio.
Navedena pisma od velike su važnosti za razumijevanje tadašnjeg načina života u Solinu i Vranjicu tijekom Prvog svjetskog rata jer opisuju način života hrvatskih vojnika u Prvom svjetskom ratu koji su se borili na Soči, kao i onih koji su se našli u talijanskom zarobljeništvu. Iz navedene prepiske obrađeno je 1580 starih vranjičkih riječi. U knjizi je naveden i spisak 140 mobiliziranih osoba koje Miloš spominje u pismima, kao i kazalo s oko 450 imena i prezimena, te 85 toponima.
Cijela povijest sačuvana je u ovim dopisnicama i pismima. Način života u Vranjicu i Dalmaciji za vrijeme Prvog svjetskog rata: kako su se odgajala djeca, što se jelo, čitalo, sadilo u poljima, koje pjesme su se pjevale, koji blagdani slavili, na koji način su se naši stari borili protiv filoksere, vjera u Boga, ljubav prema domovini, strast za čitanjem i učenjem, mobilizacija, odlazak Dalmatinaca u Prvi svjetski rat, boravak na Sočanskoj bojišnici i u talijanskom zarobljeništvu – sve to se može iščitati iz pisama i dopisnica čija je najveća vrijednost u tome što su sve ove sačuvane dopisnice i pisma autentično svjedočanstvo o vremenu Prvog svjetskog rata, navela je u svom izlaganju urednica i priređivačica monografije Renata Dobrić, istaknuvši kako je raduje to što je upravo Gradska knjižnica Kaštela nakladnik ove vrijedne i jedinstvene knjige.
Knjiga ima svoju vrijednost i iz razloga jer se u hrvatskoj književnosti i publicistici rijetko može naići na svjedočanstva Dalmatinaca koji su boravili na bojišnici u Prvom svjetskom ratu. Upravo iz tog razloga ovo smatram itekako značajnom knjigom, koja ima veliku historiografsku vrijednost za povjesničare, jezikoslovce i etnografe, ali i za sve one koje zanima kakva je bila svakodnevica u Dalmaciji prije stotinu godina, istaknuo je prof. dr. sc. Mladen Domazet.
Miloševi zapisi s ratišta, ali i iz zarobljeništva, predstavljaju važan izvor za daljnja istraživanja povjesničara koji će u budućnosti htjeti pisati o ovom nedovoljno istraženom dijelu hrvatske povijesti, naveo je prof. dr. sc. Tado Oršolić u svom izlaganju u kojemu je govorio i o zapadnoj bojišnici, odnosno o lokacijama koje Miloš spominje u svojim zapisima.
Prilikom predstavljanja knjige u Nadbiskupovom kaštelu bile su izložene i tri umjetničke slike Vranjica, a putem projekcije svi nazočni su mogli pogledati brojne fotografije, pisma i dopisnice iz ostavštine djeda i obitelji Mandić, pri čemu su poseban interes izazvale fotografije ručnih radova časne sestre Agneze, sestre djeda Miloša, koje su poslale časne sestre iz samostana na Hvaru, u kojemu je č. s. Agneza provela dio života. Časne sestre su za ovu priliku poslale i medenjake izrađene po tradicionalnoj recepturi, a istima su se nakon predstavljanja knjige mogli osladiti brojni posjetitelji, koji su se nastavili družiti uz razgovor i domaće delicije za čiju su izradu bili zaslužni brojni potomci iz obitelji Mandić i njihovi prijatelji.
Knjiga je realizirana sredstvima Splitsko-dalmatinske županije, Grada Kaštela i Grada Solina, kojima je ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić uputila veliku zahvalu.
Renata Dobrić
dobricrenata9@gmail.com
Gradska knjižnica Kaštela