Umjetna inteligencija (UI) kao agent? identifi kacija i opis umjetne inteligencije kao stvaratelja sadržaja publikacija

Sažetak

Cilj: U radu se istražuje kako knjižnice mogu odgovoriti na izazove koje donosi prisutnost umjetne inteligencije (UI) kao sudionika u procesu stvaranja sadržaja publikacija različitih vrsta te koje metode opisa koristiti u knjižničnim katalozima ako je UI naveden kao autor teksta, ilustrator, prevoditelj itd.

Metodologija: Rad prikazuje kako postojeći konceptualni modeli podataka baštinskih zajednica (IFLA LRM, RiC-CM i CIDOC CRM) smještaju i opisuju entitet agent i smatraju li UI agentom s obzirom na to da sudjeluje u stvaranju sadržaja. Rad analizira i kako Pravilnik KAM definira pojam agent i postupa s njime te postoji li u tom standardu suodnos s ulogom UI-a kao potencijalnog agenta u procesu stvaranja sadržaja. Analitički se pristupa pitanjima prikaza UI-a u knjižničnim katalozima analizom konkretnih primjera iz hrvatskih knjižničnih kataloga, normativne datoteke VIAF i smjernica međunarodnih tijela. Promatra se kako se UI navodi u formatima za bibliografski opis.

Rezultati: UI se u analiziranim praksama ne prepoznaje kao entitet koji može preuzeti odgovornost za stvaranje sadržaja, već se tretira kao alat. U kataložnoj se praksi opisuje u napomenama i u poljima podataka o odgovornosti, dok se autorstvo pripisuje fizičkim osobama. Postojeći opisni standardi i teorijski modeli ne prepoznaju UI kao samostalnog agenta osim RiC-CM koji uvodi kategoriju mehanizam za obuhvat takvih tehnologija.

Primjena: Rad nudi podlogu za razvoj smjernica koje će knjižnicama pomoći u standardiziranom, transparentnom i odgovornom bilježenju uloge UI-a u stvaranju sadržaja. Time se pridonosi očuvanju bibliografske kontrole i povjerenju korisnika u knjižnične kataloge.

Originalnost: Ovo je prvi rad u hrvatskom kontekstu koji sustavno analizira izazove uključivanja UI-a u knjižnične metapodatke u stvarnim primjerima, aktualne međunarodne smjernice i teorijske modele.