Autorskopravna pismenost u studijskim programima informacijskih znanosti u Hrvatskoj izazovi i perspektive razvoja

Sažetak

Cilj. Cilj ovoga rada jest analizirati uključenost sadržaja iz područja autorskog prava u kurikulume studijskih programa informacijskih znanosti u Hrvatskoj te razmotriti njihovu usklađenost s potrebama suvremene profesionalne prakse, uključujući izazove koje donosi razvoj umjetne inteligencije. Autorskopravna pismenost jedna je od ključnih kompetencija informacijskih stručnjaka u digitalnom okruženju, osobito u kontekstu digitalizacije, upravljanja informacijskim resursima, otvorene znanosti, znanstvene komunikacije i sve češće uporabe alata umjetne inteligencije u stvaranju, obradi i diseminaciji sadržaja. Unatoč važnosti navedenih tema, dosadašnja istraživanja ukazuju na nedostatnu i neujednačenu zastupljenost autorskopravnih sadržaja u studijskim programima informacijskih znanosti.

Pristup / metodologija / dizajn. U radu se primjenjuje kvalitativna analiza nastavnih planova i izvedbenih programa prijediplomskih i diplomskih studija informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, Sveučilištu u Osijeku i Sveučilištu u Zadru u akademskoj godini 2025./2026., uz pregled relevantne znanstvene i stručne literature. Analiza je usmjerena na utvrđivanje zastupljenosti autorskopravnih tema, vrsta kolegija (izborni ili obvezni) u kojima se obrađuju te njihove povezanosti s kompetencijama informacijskih stručnjaka.

Rezultati. Rezultati istraživanja pokazuju da su autorskopravni sadržaji prisutni u analiziranim studijskim programima, ali najčešće u fragmentiranom obliku, integrirani u šire kolegije iz područja informacijske pismenosti, otvorene znanosti, etike ili znanstvene komunikacije, bez jasne vertikalne strukture i sustavnog pristupa.

Ograničenja. Rad se temelji na analizi dostupnih nastavnih planova i studijskih programa informacijskih znanosti u Hrvatskoj, pri čemu nije bilo moguće obuhvatiti stvarnu izvedbu nastave niti razinu i metode obrade autorskopravnih sadržaja unutar pojedinih kolegija. Istraživanje je usmjereno isključivo na formalne visokoškolske programe te ne uključuje oblike neformalnog obrazovanja i trajnog stručnog usavršavanja, koji također doprinose razvoju autorskopravne pismenosti informacijskih stručnjaka. Dodatno, rad se oslanja na analizu dokumenata i pregled literature, bez empirijskog ispitivanja studenata i nastavnika. Zaključno, s obzirom na promjenjivost zakonodavnog i digitalnog okruženja, rezultati odražavaju stanje u trenutku analize te zahtijevaju periodičnu nadopunu i reviziju u skladu s budućim promjenama u području autorskog prava i informacijskih znanosti.

Praktična primjena. Rezultati mogu poslužiti kao argumentirana podloga za reviziju postojećih kurikuluma, osmišljavanje novih kolegija ili modula te jačanje profesionalnih kompetencija budućih informacijskih stručnjaka u području autorskog prava.

Društveni značaj: Povezivanjem međunarodnih teorijskih koncepata autorskopravne pismenosti s nacionalnim obrazovnim kontekstom doprinosi se boljem razumijevanju specifičnosti obrazovanja informacijskih stručnjaka u Hrvatskoj. Empirijski uvidi dobiveni analizom kurikuluma studijskih programa pružaju pouzdanu osnovu za daljnja istraživanja, razvoj obrazovnih politika te unaprjeđenje studijskih programa.

Originalnost / vrijednost. Originalnost ovoga rada proizlazi iz činjenice da se po prvi put u hrvatskoj znanstvenoj literaturi autorskopravna pismenost analizira kao zaseban i relevantan element kurikuluma studijskih programa informacijskih znanosti, a ne tek kao usputna ili implicitna sastavnica šireg normativnog obrazovanja. Rad nadilazi deskriptivni prikaz studijskih programa te uvodi analitički okvir koji omogućuje sustavnu, usporedivu i ponovljivu evaluaciju zastupljenosti autorskopravnih sadržaja.