Zelene knjižnice za zelenu pismenost hrvatsko iskustvo

Sažetak

Cilj. U članku se o hrvatskim „zelenim knjižnicama“ govori u značenju knjižničnih programa i usluga usmjerenih na informiranost korisnika o održivom razvoju društva i nužnosti zaštite okoliša te stjecanje znanja i vještina potrebnih za poboljšanje kvalitete vlastitoga života, a time i života čitave zajednice. Cilj je teksta da omogući uvid u raspon ideja i mogućnosti koje su hrvatske knjižnice dosad ostvarile u svojim nastojanjima da učinkovito spoje knjižničarstvo i ekologiju.

Metodologija. Kronološkim slijedom prikazani su primjeri počevši od 2011. godine, kada je Društvo bibliotekara Istre pokrenulo projekt Zelena knjižnica, koji je bio pokretač razvoja sustavnih knjižničnih zelenih programa u različitim vrstama knjižnica diljem Hrvatske. Odabrani su oni primjeri o kojima se izlagalo na stručnim skupovima te o kojima je pronađen izvor u obliku objavljenog članka ili obavijesti na mrežnim stranicama knjižnice.

Rezultati. Među rezultatima ističe se važnost suradnje knjižnica s različitim ustanovama, udrugama i pojedincima koji se bave održivim razvojem, zaštitom biljnoga i životinjskoga svijeta te očuvanjem okoliša. Mnogi su programi realizirani u neposrednoj suradnji knjižnice i lokalne zajednice, potvrđujući važnost knjižnice pri osluškivanju potreba svojih korisnika.

Društveni značaj. U IFLA-inoj „Izjavi o knjižnicama i razvitku“ (2013.) donositelji odluka pozvani su da prepoznaju knjižnice kao pouzdane ustanove za provedbu programa kojima se može dati znatan doprinos rješavanju problema održivosti na razini cijele zajednice.

Originalnost. Prvi ovakav prikaz dosadašnjih hrvatskih praksi i iskustava to zorno potvrđuje, dok knjižničarima može poslužiti kao putokaz i motivacija za daljnji rad.